ANIMACIJA

Zajednica uma

UDK: 061.7(497.5 Zagreb):791.43-252”1972/2002”

Zagrebački je festival rođen 1972. i ovogodišnja je proslava bila osobito intenzivna. Divno je što su mnogi aspekti animacije tako detaljno predstavljeni u samo jednom kratkom tjednu. Na primjer, posebna nagrada Asifa za teoriju i proučavanja povijesti animacije dodijeljena je Giannalbertu Bendazziju. I sama je Asifa bila u središtu pozornosti zajedno s jednim od svojih najboljih predstavnika, Davidom Ehrichom. U povijesti animacije uvijek iznova prepoznajemo raspoloženje koje odražava globalni duh vremena. Festivalska selekcija daje točnu dijagnozu, jer međunarodni festival koji se održava svake dvije godine predstavlja prosječnu produkciju sa svih strana svijeta — opće je raspoloženje nedostatak svrhe ljudskog postojanja. Iako su neki filmovi bili utemeljeni na ljudskosti ili, točnije, ljudskim osjećajima (na primjer Mrtva priroda s animiranim psom Paula i Sandre Fierlinger), a neki su bili čak i metafizički (Otac i kći Michaela Dudoka de Wita), nitko nam nije dao projekt koji se odnosi na ljudski rod. Čak ni Credo, izvrstan film Jonasa Raebera, ne možemo smatrati ’ljudskim smislom’. Pod ’ljudskim smislom’ podrazumijevam nešto što nam znači izazov, ideju da promijenimo svijet, pa makar i u malim stvarima. Primjerice, za vrijeme odavanja priznanja Paulu Driessenu po završetku filma Zrak, Nicole Salomon je rekla: »Taj je film bolji od svih koji su o problemu zagađivanja napravili ekolozi«. I, naravno, bila je u pravu. Zagreb je već trideset godina izvrstan festival. Usprkos svim nedaćama, duh koji ga je oduvijek pokretao još je ovdje.

Olivier Cotte