ANIMACIJA

Mali sivi vuk: Juri Norstein i priča nad pričama

UDK: 791.44.071.1 Norstein,Y.791.43-252 (47+57)

Prisjećajući se specifičnog vremena i uvjeta u kojima je nastao slavni animirani film Jurija Norsteina Priča nad pričama, Clare Kitson govori o vezama između Norsteinova života i umjetnosti.
Clare Kitson smatra da je to čisti Norstein, pun sjećanja na detalje iz vlastitoga života i ničijeg drugog — osim što dijeli sjećanja s cijelom jednom generacijom. Vidimo njegov stvarni život, kao i njegov virtualni svijet književnosti i umjetnosti, nešto od toga je iznad, a mnogo ispod površine.
Tako u filmu vidimo tamni hodnik Norsteinova roditeljskog doma i svjetlo na njegovu kraju, sjaj idiličnog svijeta sreće, prijateljstva, poezije i vječnih sjećanja. Vidimo kako Mali vuk prevaljuje put kroz tamni hodnik prema svjetlu i sad znamo da je i mladi Norstein prevalio isti put. Putovao je iz (fizički tamnog) socijalnog stana u radničkom predgrađu Moskve preko umjetničke škole i škole animacije da bi postao umjetnik koji je, usprkos sovjetskom sistemu i priličnom otporu, je stvarao nenarativne filmove (što je jedinstveno u sovjetskoj poslijeratnoj animaciji), koji su osvajali najviše nagrade na festivalima animacije širom svijeta.
Iako Norstein, njegova scenaristica Petruševskaja i ruski kritičari uvijek gore kako se film bavi Norsteinovim djetinjstvom, zapravo je namjera bila napraviti film o ulozi pjesnika u modernom društvu, a samo se manji dio bavi Norsteinovom voljenom kućom i dvorištem. Pjesnik je i glavni lik u knjizi snimanja, pa iako je njegova uloga u konačnom proizvodu skraćena, on je i tamo ključan. Postoji li, dakle, mogućnost da film nije toliko autobiografski kako se na prvi pogled čini? Možda autor samo želi istaknuti univerzalno i prilično apstraktno mišljenje o umjetnosti i društvu?
Ali nije riječ o tome. Prvo, Norstein voli poeziju, što je vrlo očito prevoditeljima koji pokušavaju otkriti porijeklo mnogih citata koji začinjavaju njegovo pisanje. On također osjeća tu poeziju, vrstu umjetnosti koja je od svih najuže povezana s animacijom — ili barem s njegovom vlastitom animacijom. On često uspoređuje savršeni animacijski scenarij s haikuom i ekonomičnost potrebnu za stvaranje animirane sekvence s onom koju zahtijeva stvaranje poezije, jer su oba medija vrlo sažeta.
Nadalje, Norstein ne samo da vidi bliske paralele između dviju umjetnosti, nego isti neugodan položaj očekuje i redatelja nenarativnog, ’poetičnog’ animiranog filma i pjesnika, koji piše o uzvišenim osjećajima sakrivenim u ne tako jednostavan jezik. Obojica se suočavaju s materijalističkom publikom koja ih ne razumije. To je, naravno, vječni problem i Norstein u knjizi snimanja citira Puškinovu pjesmu koja obrađuje istu temu, Pjesnik i gomila. Norstein se bori sa svojim šefovima i njegovo iskustvo grube istine dodijeljeno drugim umjetnicima, dalo mu je uvid u ljuska srca i tako je shvatio da je malograđanština stalna u životu. Dakle, malograđanština je univerzalan problem, ali bila je i problem za Yurija Norsteina u SSSR-u za vladavine Brežnjeva.

Clare Kitson