6. škola medijske kulture - Trakošaan 2004

Edo Maajka i sedam polaznika mariniranoga filma

Trakošaanski dnevnik, 24. kolovoza – 1. rujna 2004.

Utorak, 24. kolovoza. Dan prvi
Na vratima piše A nimirani (može i minirani, ili možda marinirani) film, a u sobici nas sedmero i Edo Maajka. Tu je i Edina desna ruka Suzana Juria.
Upoznavanje. Genijalci i manje genijalci za izvo?enje buduaih ideja.
Temeljne upute pristupu animiranom filmu. Gledanje primjera pojedinih vrsta. Zadivljenost genijalnim filmskim ostvarenjima.
Svatko od nas ima neka oeekivanja, zato smo i došli u Trakošaan.

Srijeda, 25. kolovoza. Dan drugi
Kako nastaje animirani film. Najava traganja za idejom. Traganje u izgubljenom vremenu.

Eetvrtak, 26. kolovoza. Dan treai
Gdje je ideja? Jutro je. Ideje nema. Ma ima. Iskrcajte se, ljudi. Zbunjeni prieamo nemoguae stvari. Dario kaže da bi on radio crtia na pjesmu 1pura2pandura. Da je to super. Zanimljivo. Jueer za vrijeme veeere Edo, Suzana i ja baš smo razgovarali o toj pjesmi.
Edo Maajka šuti, ne komentira. Šalje nas na rueak. Dakle, ideje nema još.
Popodnevni sastanak zapoeinje zadatkom. Nacrtajte nešto na papiru.
Edo gleda, gleda, pa šuti, gleda.
– Ne brinite, sve je pod kontrolom – kaže.
– Ak` bi uzeli pandure, to bi trebale biti eetiri priee.
I sad poeinje rasprava o idejama za priee. Ideja je vezana glazbenom podlogom. Dakle, likovi iz pjesme moraju biti u svakoj sekvenci, ali kroz vi?enje nas samih. Vau! Naš autorski rad! E, nije to baš tako lako. I to aemo još prespavati.

Petak, 27. kolovoza. Dan eetvrti
Idemo na izlet na Ravnu Goru, i to busom.
– E, eekajte! Nema niš od izleta ak nekaj ne napravite!
Dakle, kreaemo s radom.
Nakon mukotrpna poro?aja ideja je tu i sad sve to na papir. Za poeetak olovka i karakteri.
– Je, pa to nije dokumentarni film, kaj bi vi?
Problem je kako izgleda pura, linija od glave do repa. Vozim ja autom do Bednje i put mi prepreeile purice. E, to je to! Puran ima široki rep za šepurenje, a purici je svinut prema zemlji. Bit ae ovdje svakakvih pura. Vidjet aete, eak i peeenih.
– Je, a panduri?
Njih ne moramo tražiti, njih znamo, svaki na svoj naein.
Sve je to još prva faza, nismo još stigli do ekstrema.
A mladi popa? U Jutarnjem piše da su lokalni sveaenici sprašili policajce u nogometu sa 11:5.
Sad još pucice i ženske gaae. To ae Mirela. To je njen zadatak. Mladi popa, policajci, ženske gaae i sve to sa 0,00 promila.
Senkina se pura nešto naljutila i panduri završavaju u loncu. Vatrica plamsa, odsjaj se širi ekranom.
Sad bi i Aleksandar i Dario neku vatricu i puricu.
Ivona zna svoje likove, ali….

Izlet je priea za sebe. Busovi dolaze do podnožja i sada uspon od 35 minuta do doma. Što mi je ovo trebalo. Dokumentarci prolaze autima kraj nas jadnika i trube nam, kao mi smo znali.
Gore gulaš, papreni, i gibanica od tikvica. Rukometaši na televiziji ne daju nam gledati predivnu panoramu prelijepa zagorskog kraja. Veli Edo:
– Kad pojedem i vidim sve golove, idem dolje pješice.
– Idem ja! – javljam se dobrovoljno.
I tako poslije tri tanjura gulaša i pobjede naših... Moram priznati da su nas oni iz montaže stalno ometali jer su preko nas kamerom virili kroz prozor. Samo što mi u tanjur nisu zagazili, a njihov šef Slaven zadovoljan rješava s društvom tekuaa pitanja (litra i voda). Evo, sad i gospon Heidler aparatom viri u tanjur kao da u njemu ima kaj posebno. Grickam šljive da se smirim, ne mogu više. Veli Edo:
– Idemo, samo smo vi i ja za dolje.
– I krenusmo onako nadobudno niz strminu. Znamo mi to. Na prvom zavijutku, kad smo zamakli podsmješljivim pogledima polaznika, Edo je odlueio letjeti kak naša pura i na sreau zaustavio se na prvom trnovitom grmu.
– Nije to niš! – kažem ja i uhvatim se za trnovu granu.
Ja barem nisam letio. Da se to dogodilo, eulo bi se gore pri vrhu. I što da vam prieam, uza sve muke i kriva skretanja na putu prošli smo kroz zaselke u kojima nema ni gemišta ni škropca za podizanje morala, ali zato ima cucaka k'o u priei, ali ni jedan ni crni. Edo koristi prednost prvi je stigao do kupina i, zna se, meni ostale zelene. Oko Cvetlina jato purica.
– Gleate kakve noge ima. Boris, to na crtežu morate popraviti.
– Vidite kak' pješaeenje može bit' korisno!
Stižemo u hotel na šank. Hvala ti, Bože!

Subota, 28. kolovoza. Dan peti
Radimo svoje story. Sve praši.
Što se Ivone tiee, ovo je upuaeno njoj:
– Je, kaj niste dogotovili ni jedan kadar?
– Kaj bum ja sad, podloge su tu i ja sad samo gledim i eekam.
Edo Maajka više ne zna kako se zove, u komi je, teška depresija.
– Niš ne bu od toga.
Muei ga Ivona, muee ga deeki koji se razbu?uju do podneva.
– Niš ne bu! Niš!
Na glavnome trgu uz televizor i galamu nazire se izlazak iz gadne situacije. Suzana ae sve to riješiti. Bez brige. Vidjet aemo.

Nedjelja, 29. kolovoza. Dan šesti
Predlažem da odemo na puricu z mlincima. Nije da Maajka ne bi, ali u depresiji je zbog objektivnih teškoaa. Ivona još nije do kraja odlueila koja ae njena tehnika biti. I taj ae se problem riješiti poslije mise i mladoga pope trakošaanskog. Uostalom, vidjet aete.
Maida je svoj kostur raspomamila i na kraju ga pretvorila u purana, a ja moram pretvoriti puru u policajce, pa onda policajce u bijeli papir.
Ima još dva dana, bit ae svašta. Ja sam gotov i ovo pišem da im ne smetam. Maidino i moje je vea u raeunalu, i Senkino, a i od deeki (bez obzira na lude noai).
Još samo Mirela i Ivona.
– Sve je pod kontrolom! – kaže Edo, a Suzana se smješka i rezucka papire za Mirelin kolaž…
Uostalom, vidjet aete.

Ponedjeljak, 30. kolovoza. Dan sedmi
Nakon teških poro?ajnih muka, pod utjecajem nedjeljne mise i prije navedenih okolnosti Ivoni se za vrijeme Marušiaeve projekcije dogodio Edo Maajka. Skicira ona Slaveka u polumraku dok zidom prolazi inspektor Maska i s obzirom na Edu stalno nazoena u našim glavama ovih dana evo logiena rješenja. To je bio presudan trenutak za njezin uradak.

Nakon što je Edi urueila portret krenula je u završnu akciju i, ‘zamislite’, gotova je.
Ovdje rano zatvaraju toeionik (prošlo je jedanaest), koji je znaeajan za odvijanje presudnih radova. Zaeudo uspijevam dobiti žu?enu tekuainu. Maajka skaee od veselja. Konaeno ae biti sve u raeunalu. Vea smo u Osmom danu. 1 i 45 vea je pospano vrijeme nakon naporna dana punog iznena?enja. Ja više ne mogu. Idem spavati…


Utorak, 31. kolovoza. Dan osmi
Dan D.
Dorueak. Neki pospani dan. Eekam.
Od društva tu je još jedino Senka. Pijucka poeetnu kavu. Evo, prolazi i Maida. Stiže i Mirela. Najnovije vijesti: rukometaši stigli u Zagreb na Trg, Edo Maajka završio radove u 2 i 30.
Da vidimo što rade naše slikice.
Je, vidjeli smo ih. Super. Sad ae rueak.
Kaj sad? Purica z mlincima. Sve je kak se šika. Žilava pura i mlinci za rastanak. Poslije rueka vidjeli smo film, ali smo i euli predavanje o softveru i hardveru kojim smo se služili pri izradi filma.
Zanimljivo za završetak radova.
I sada pripreme za finale.
Ta duga mraena i gladna noa. Kao uvijek posljednja veeer donosi uzbu?enje. Film iz Pule, razgovor s autorom. Veeera, veselica. Nakon filma (ma znate koliko film traje) razgovor s autorom pretvara se u izgladnjivanje pitanjima koja baš nemaju veze sa samim filmom. Onda zablista naša Ivona svojim vi?enjem filma te potporom i razumijevanjem autoru. Osvjetlala nam je obraz, ali mi smo gladni i da Vrdoljaku nije zazvonio mobitel, ne znam kako bi to završilo.
E, sad opet izgladnjivanje do glavnog jela. Sve što ovako poeinje uvijek super završava. Al` je dobro jelo. Mladi organiziraju veselicu kod Slavena. Macovi svijetle, glazba trešti, izdržljivi smo, kako koji, ja odoh u 4 i 20 pa nisam vidio što radi Maajka na taktove New York, New York. Kažu da je to bil pravi crtia prije njegova odlaska u sobu. Mirela i Senka eekale su da ih potjeraju na spavanje.

Srijeda, 1. rujna. Dan deveti
I sad dodjela diploma tri sata kasnije. Gledanje naših uradaka. I rastanak.
Da rezimiramo!
Upoznali smo dosta animatorskih tehnika, sudjelovali smo u stvaranju filma. Sad još sve to primijeniti u našoj sredini i pojaviti se na Reviji.
Bilo je lijepo, ugodno i korisno.
Hvala, Suzana!
Hvala, Edo!
Hvala i Veri i ostalima za još jednu uspješnu Medijsku školu
Vidimo se…

Boris Simeoni