LICA AMERIČKOGA FILMA
Apokalipsa danas u kontekstu američke popularne kulture i kontrakulture
Ovaj se rad bavi razumijevanjem filma Apokalipsa danas unutar konteksta vlastite kulture i vremena, ne samo onoga u kojem je nastao (Novi Hollywod, kraj 1970-ih), već onoga (1969/70) čiji su ikonografski indikatori autorski svjesno i smisleno predstavljeni u filmu s ciljem davanja određene kontakulturne slike Amerike i viđenja Vijetnamskog rata. Autor tako istražuje reference filma na američku popularnu i masovnu kulturu (rock glazba, surfanje, metafilmska citatnost pojedinih scena i odabira glumaca, uporaba droge i sadržaja eksplicitne seksualnosti: magazin Playboy, roman Sexus Henryja Millera...) u okviru tada aktualnih kontrakulturnih zbivanja, i u sklopu toga daje tumačenje djela kao prvog američkog kontrakulturnog ratnog filma. Uz detaljnu analizu metafilmskog i funkcionalnog značenja rock'n'roll songova upotrijebljenih u filmu (The End, Satisfaction, Suzie Q), u tekstu se objašnjavaju Coppolini postupci kao redatelja, koscenarista i koproducenta kojima je u filmu ostvario viziju američkog sukoba u Vijetnamu (s tezama o otuđenosti američkih vojnika kroz donošenje i konzumaciju vlastite kulture, i apsurdnosti takvog pristupa ratovanju), sukladnu viđenju koje se formiralo u okviru kontrakulturnih pokreta. Mitsku strukturu književnog predloška Conradova Srca tame (u tekstu istumačenu s pozivom na koncept monomita Josepha Campbella) Coppola koristi kao podlogu za nizanje nadrealističkih i simboličkih ratnih scena, koje, pokazuje autor, svoj idejni a katkad i doslovni izvor imaju u svjedočanstvima i izvješćima o ratnim zbivanjima s predznakom kontrakulturnih pogleda, kakve primjerice izriče Michael Herr, pisac knjige Izvještaji s bojišta (Dispatches), koji je perspektivi filma pridonio ne samo knjiškim utjecajem na redatelja nego i autorstvom naracije, kontekstualizirajući i artikulirajući prikazane događaje i teme. Apokalipsa danas ispod vječne filozofske problematike govori o Coppolinu revizionističkom promišljanju kako filma, tako i Vijetnamskog rata.
Juraj Bubalo
|
