FILM I TRAUMA

Shoah – filmsko svjedočenje traume

UDK: 791.229.2:341.485(=411.6)(049.3)

Gotovo nijedna diskusija o Holokaustu u umjetnosti ne zaobilazi Shoah, film francuskog redatelja Claudea Lanzmanna. Velik broj podrijetlom i funkcijom različitih osoba film ujedinjuje u nemogućnosti svjedočenja. Likovi su tako, prema Jacquesu Lacanu, određeni spram označitelja koji kruži ali ne biva viđen. Budući da nije ostvarena zajednica viđenja, Shoshana Felman Holokaust naziva događajem bez svjedoka – ne empirijski, već kognitivno i perceptivno. Suočeni s nejezikom traume preživjeli bivaju uhvaćeni u paradoksalnu zamku koja u isti mah ujedinjuje i obavezu čuvanja tajne, pri čemu šutnja pruža sigurno utočište, ali i nužnost svjedočenja, odnosno žalovanja. Sablast se, kako je vidi Jacques Derrida, uporno vraća i nazire ispod vizira. Vodi li freudovsko nadzirano prisjećanje u umjetnost? Gertrud Koch vraćanje odsutnosti pronalazi u estetskom obliku. Nesvjesno tako biva uprizoreno – materijalizacijom subjektiviteta Shoah proizvodi vlastitu fiktivnu stvarnost.

Marija Sruk