TUMAČENJA

Binarno načelo i ljubavna motivacija kao osnove strukture (Meso i krv)

Godina u kojoj se zbiva radnja filma, 1501, označava razmeđu stoljeća i prijelom dviju epoha — srednjega i novoga vijeka, pri čemu je riječ o simboličnoj granici, uvjerljivijoj stoga što je radnja smještena negdje u zapadnu Europu, dakle izvan Italije kao kolijevke i središta renesanse, gdje bi možda 1450. bolje pristajala kao simbolična granica. Nadalje, cijeli je film zasnovan na binarnim oprekama (plemićko/pučko, religijsko/svjetovno, mir/rat...), a čak se i u naslovu koristi matematičkim znakom + umjesto riječju and (i). Ljubav (shvaćena kao bezinteresni odnos) nadaje se pritom kao sintaktički usmjerivač djelatan u svim oprekama filma, pa se osvajači i ratnici (Arnolfini, Hawkwood...) ponašaju pod diktatom ljubavnih zahtjeva. Ljubavna je čežnja za Agnes primjerice dovela Stevena s Hawkwoodom i vojnicima pod zidine dvorca, gdje se dva fabularna niza ponovo slijevaju u jedan. No, do kraja se zadržava (samo s ponešto izmijenjenim sudionicima i individualnim pozicijama) podvojenost priče na opsjedanu družinu u dvorcu i opsjedatelje u službi Arnolfinijevih. No, kada plaćenici spremaju Stevenovu smrt, a Martin želi prisiliti Agnes da ga ona ubije, na scenu stupa Hawkwood, upravo oporavljen od kuge, koji katapultom baca dijelove ubijena i raskomadana psa, zaražena kugom, u dvorište dvorca. Hawkwood je prebolio kugu tako što je potaknut Stevenovim iskazom odbacio zastarjelu metodu puštanja krvi lokalnoga medicinara i prihvatio arapski način, no čini se da je ključna bila njegova želja za životom, psihološka komponenta motivirana ljubavlju za Claru, brigom za nju. Zahvaljujući ljubavi Hawkwood je ozdravio i poduzeo svoju akciju, izravno spasivši Stevena i inicirajući rasulo među plaćenicima... Steven zbog ljubomore baca jedini ostatak zaraženoga psa u bunar, za što je potom okrivljen Martin i bačen u bunar pun zaražene vode, pa se ljubav u filmu očito pojavljuje i u sniženijim aspektima ljubomore (opet opreka uzvišeno/nisko).
I pored naslova Meso i krv ponajprije je riječ o ljubavnom filmu, iako ni spomenuta formula nije iznevjerena, jer filmom zaista, u prvom, najlakše uočljivom planu, vladaju nasilje i seks. Polazeći od temeljne dvojnosti, koja krovni izraz dobiva u opoziciji visoko/nisko, film zahvaća i dijelove povijesnoga svijeta iz razdoblja prelamanja srednjega i novog vijeka (renesanse). S plemenitaške su strane tu vlastelin Arnolfini, njegov sin Steven, te naposljetku Agnes, djevojka odgajana u samostanu, posebno pak zainteresirana za spolnost i erotiku (i drugi likovi s obje strane opreke u sebi su binarno strukturirani). Na drugoj su, pučkoj, strani kapetan Hawkwood, neprosvijećeni liječnik otac George te plaćenička družina predvođena Martinom... Plaćenička je družina svijet u malom: čine je muškarci i žene, a žene su spoj ratnica i kurvi; među muškarcima ratnicima zastupljeni su i religija (Kardinal) te umjetnost (Orbec), a daje se i navještaj homoseksualnog odnosa (Orbec i Miel). Ostvarivši višestruko slojevit filmski ekvivalent slojevita povijesnoga svijeta, Paul Verhoeven režirao je jedno od najfascinantnijih ostvarenja povijesno-pustolovnog žanra i neusporedivi tour de force dosadašnjeg opusa.

Damir Radić