SUVREMENI JAPANSKI FILM

Estetika japanskog filma

UDK: 791.3(520)

Zamijenivši pojam estetike pojmom estetičke svijesti, Kenji Iwamoto razmatra tradiciju estetičke svijesti u Japanu, odnosno, na koje je sve načine razmišljanje o lijepom i izražavanje ljepote uključeno u filmove, proizvode suvremenoga društva. Estetička svijest u Japanu iskazuje se ili u umjetničkim djelima ili u običajima i promišljanjima života. Oba su se načina tijekom povijesti mijenjala, no stari ukus ne nestaje, nego pomiješan i prožet novim struji duboko u ljudskoj svijesti. Pored toga, nedvojbeni su utjecaji drugih azijskih zemalja (osobito Kine i Koreje) na japansku kulturu, koja je stopila i očuvala raznolikosti rasa i kultura.
Iwamoto razlikuje dvije usporedne tradicije iz kojih japanska kultura i film crpe svoje tipične sastavnice. Tako se japanska estetička svijest u visokoj kulturi izražava u kategorijama otmjenosti, profinjenosti, prolaznosti i osobita osjećaja ljepote u izboru vlastite smrti. Druga, antiestetička svijest, očituje se u svijetu popularne kulture (u starim slikarskim žanrovima manga i giga, tradicionalnom izvođačkom obliku rakugo, kazalištu kabuki itd). Praktični misaoni sklop tih popularnih oblika izabire grotesknost umjesto otmjenosti, žestinu umjesto osjetljivosti i postojanost umjesto prolaznosti. Antiestetička svijest satirizira tradicionalnu estetičku svijest i nasilno je razara, a najočitija je u filmovima Shoheija Imamure, koji se usredotočuje na ljudsku vitalnost, distancirano prikazujući životnu snagu i nezasitnu žudnju u trivijalnim ljudskim komedijama. Imamura je ujedno (uz Kurosawu) tipični predstavnik ’filma ekscesa’ nasuprot ’filmu potiskivanja’ (Ozu, T. Kitano).
U doba masovne proizvodnje (od 1920-ih do 1960-ih) japanski su se filmovi dijelili na najrazličitije žanrove, a među njima je i povijesna kostimirana drama jidai-geki, koja izražava tradicionalnu estetičku svijest i vizualizira drevni način života kao ’izgubljenu ljepotu’. Taj tradicionalni moral i estetička svijest nakratko su procvali u fimovima žanra yakuza. No, ostaje otvoreno pitanje kakvu vrstu estetičke svijesti iskazuje današnji japanski film, iz kojeg su potpuno nestali žanrovi jidai-geki i ninkyo/yakuza?

Kenji Iwamoto