OGLEDI I OSVRTI

Aporije samoubojstva

UDK: 791.633-051Steel, E.(049.3)

Esej tematizira etičke implikacije dokumentarnoga filma Most Erica Steela (The Bridge, 2006) koji je kamerom zabilježio devetnaest samoubojstava na Golden Gateu u San Franciscu tokom 2004. godine. Most izaziva niz pitanja, od neizbježnoga o voajerizmu, budući da je Steel tajno snimao samoubojstva, pa do smisla i značenja samoubojstva u zapadnoj kulturi. Po Platonu, samoubojstvo je kukavičko i protudržavno djelo, dok je prohibiciju samoubojstva s tri temeljna argumenta u teološku i filozofijsku diskusiju uveo Toma Akvinski: 1) samoubojstvo je u suprotnosti s prirodnim samoljubljem čiji je cilj očuvati ljudsko biće, 2) samoubojstvo šteti društvu čiji je individua sastavni dio, 3) samoubojstvo krši našu dužnost prema Bogu jer nam je Bog dao život na dar. Srednjovjekovna praksa oskvrnuća leša samoubojice, konfiskacije njegove imovine i nemogućnost pokapanja na kršćanskom groblju nije samo provedba te filozofije u djelo, već i direktno apliciranje Božjih atributa na Crkvu. Schopenhauer u svom spisu o samoubojstvu detektira da se u svim glavnim monoteističkim religijama, a posebice u kršćanstvu, samoubojstvo poima kao zločin i postavlja pitanje: koje se kazne može bojati čovjek koji se ne boji smrti same?

U skladu sa svojom filozofijom svijeta kao volje i predodžbe Schopenhauer anticipira Foucaulta i kaže da bi se samoubojstvo trebalo pojmiti i kao eksperiment - pitanje koje čovjek postavlja Prirodi kako bi je prisilio na odgovor. U današnjoj biopolitičkoj konstelaciji u kojoj vlast nad tijelom više nema Crkva nego Država; samoubojstvo je tabuizirano, a samoubojice se, paradoksalno, naziva "žrtvama". Primjerice, u hrvatskom Kaznenom zakonu, kao i u većini zemalja svijeta, ne postoji odredba kojom bi se sankcioniralo samoubojstvo, ali u Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama jasno se kaže da se prisilni smještaj osobe može odrediti kad ona predstavlja opasnost za svoj život ili život druge osobe. Samoubojice su, dakle, uvijek svrstane u krug mentalno bolesnih. U Steelovu filmu također možemo vidjeti niz scena kako su ljudi bili sprečavani da se ubiju, a zatim bi završili u bolnici ili na psihijatriji. Samoubojice, radilo se o islamističkim pilotima, auto-bombašima ili naprosto depresivnim tinejdžerima i očajnim skakačima s mosta, u tom su smislu oni koji ne odgovaraju standardima Zapada i kulture racionalizma. Oni su Drugi.

Subjekti i objekti koji su drugačiji, koje ne shvaćamo, koji nas plaše i koji, premda sebi donose smrt, predstavljaju prijetnju, baš zato jer toliko ne možemo proniknuti u njihove razloge. Osim ovim tabuom, esej problematizira voajerstvo i moć slike - u Mostu, premda su redatelj i snimatelji svaki put kada bi primijetili nekog potencijalnog samoubojicu navodno nazvali policijsku ophodnju, što se može vidjeti na nekim snimkama, samoubojstvo jednog mladića praćeno je u stopu. Filmaši nisu poduzeli ništa. Krucijalna je točka u tom kontekstu moć slike.

Naime, ne samo da kroz kameru objekt postaje udaljeniji i nestvarniji, nego je sama slika ta koja nas očarava i sprečava intervenciju.

Srećko Horvat