OGLEDI I OSVRTI

Noć i magla — Resnaisov memento za našu stvarnost

791.633-051Resnais, A.(049.3)

Esejistički osvrt na dokumentarni film Noć i magla (Nuit et brouillard, 1955) Alaina Resnaisa, u kojemu Reasnais bilježi Auschwitz deset godina nakon završetka drugoga svjetskog rata. To je film u kojemu je Alain Resnais, kasnije najviše poznat po svoja prva dva »intelektualistička«, filigranski cizelirana igrana filma Hirošima, ljubavi moja (1959) i Prošle godine u Marienbadu (1961), stvorio umjetničko djelo veće od same umjetnosti, film o historijskome lomu humanizma i moderne o kojem su pisali Adorno, Horkheimer, Lyotard. Noć i magla, Nacht un Nebel, svojim sustavnim, znanstvenim, tehnološkim istrebljivanjem ljudskih bića postao je paradigmom biopolitičkoga svijeta o kojemu danas govori Giorgio Agamben.

»Sveti život« Agambenova homo sacera u današnjem biopolitičkom svijetu pokazuje da su Resnaisove slike iz Noći i magle zaboravljene. Apatrid, izbjeglica, azilant, migrant... Svi su oni današnje biopolitičke figure logoraša iz nacističkih logora smrti. Tko može zaboraviti sablasno nabrajanje o nacističkom eksperimentu uporabe pojedinih dijelova ljudskog tijela za reciklažnu proizvodnju stvari? Ali Resnais bilježi postojanje logorskih »kulturnih sadržaja«,orkestara, a spominje i »zoološke vrtove«. Agamben pak piše o metapolitičkom parafenomenu ljudskih parkova i »lageru« kao metapoziciji Zapada (»Lager, a ne država, jest biopolitička paradigma Zapada!«). Truffaut je rekao da je Noć i magla »najveći film svih vremena«. Godard je u svojim Histoires du cinema govorio — prikazujući isječke iz Resnaisova filma — o potmuloj zvonjavi posmrtnih zvona, kao pratnji prizorima što prizivaju Breughelov Trijumf smrti.

Resnais uz »fatalnu ljepotu« filma supostavlja njegovu nemoć pred dokumentiranim prizorima diluvijalnog zla utjelovljenog u Auschwitzu. Povijest, kao ljudska tvorevina, prepuna je nedostataka da bi mogla objasniti fenomen Auschwitza i koncentracijskih logora. Čak i dokumentarizam, kao temeljni filmski rod, ostaje po tom pitanju nemoćnim.

Marijan Krivak