IZ POVIJESTI HRVATSKOGA FILMA

Likovi osvetnika u filmovima Zorana Tadića

UDK: 791.633-051Tadić, Z.

Tekst obrađuje zanemarenu komponentu igranih filmova Zorana Tadića — intimni život njegovih likova. Koncentrira se na likove osvetnika prisutne u Tadićevim filmovima osvete Osuđeni (1987), Čovjek koji je volio sprovode (1989) i Orao (1990), kao i u filmu s implicitnim motivom osvete San o ruži (1986). Autorova teza jest da pravi motiv osveta u tim filmovima nije kazna za počinjena zlodjela prema osvetnicima i njihovim bližnjima niti borba za pravdu, već želja osvetnika da izvrše transfer krivnje, odnosno, da odgovornost za vlastite životne neuspjehe prebace sa sebe na društvene zločince koji su im naudili i otežali život koristeći svoj društveni položaj. Pokušaj osvetnika da prebace krivnju za vlastitu životnu propast na druge te, eventualno, osvetom nad njima vrate mir i zadovoljstvo u svoje živote završava upravo suprotno — kažnjavanjem osvetnika zbog njihovih djela te njihovom potpunom moralnom i egzistencijalnom propašću. No, u slučaju filma Orao, kronološki zadnjeg ostvarenja iz Tadićeva ciklusa osvete, likovi osvetnika u završnoj sceni izvrše svojevoljnu pokoru za svoje čine i time izraze svijest o vlastitoj odgovornosti za svoje životne pogreške. To priznanje prvi je korak prema njihovom iskupljenju i prosvjetljenju, a time autor teksta dokazuje da Tadićev autorski svijet, unatoč uvriježenom mišljenju, nije sveden samo na pesimizam i rezignaciju.

Juraj Kukoč