STUDIJE I ISTRAŽIVANJA — IZ POVIJESTI HRVATSKOG FILMA

Koncept glazbe u Tanhoferovu H-8...

UDK: 791.636:78.071.1Savin, D.

Promatrana u kontekstu glazbenih zbivanja 20. stoljeća, glazba filma H-8... redatelja Nikole Tanhofera pokazuje karakteristku suvremenosti paralelnu sa zbivanjima u klasičnoj glazbi (uporabom ritamskog ostinata skladatelj Dragutin Savin često asocira, ponavlja ili zamjenjuje buku motora, što podsjeća na musique concr#te) i sa zbivanjima u filmskoj glazbi. Naime, još krajem 1940-ih Hanns Eisler i Theodor Adorno su zaključili da je (holivudska) filmska glazba u velikom raskoraku spram zbivanja u klasičnoj glazbi. Jednostavnost koja je graničila s banalnošću u Hollywoodu prevladao je krajem pedesetih filmski skladatelj Bernard Herrmann. Zanimljivo je da je u Hrvatskoj upravo Dragutin Savin počeo slijediti eksperimentalna razmišljanja Glazbe 20. stoljeća. Partituru za H-8... oblikovao je koristeći se malim motivima (koji su fleksibilniji od dugačkih melodija), ritamskim ostinatom, glazbenim »udarima« i iznenadnim lirskim kontrastima konstantnoj dramatici.
Osim neprizorne glazbe, u H-8... se pojavljuje prizorna glazba (glazba s radija u autobusu). Ta glazba nije fleksibilna i prilagodljiva poput glazbe koju je skladao Dragutin Savin i zato je sasvim neosjetljiva na realna zbivanja. Uz nju likovi često izražavaju želje i snove. Ona djeluje poput opuštajućeg muzaka koji svoje slušatelje uljuljkuje u lažnu iluziju. Međutim, kako je radijska glazba i skokovitih karakteristika (stalno se »skače« s jedne stanice na drugu) tako je vezana i uz »skokovito« prikazivanje pojedinih likova. Ona iz mase izdvaja pojedince. No načelo izdvajanja je načelo slučajnosti, a to je i temeljno filmsko načelo: putnici su se u autobusu slučajno našli zajedno, nesreća na autoputu je slučajnost, pa je i smrt pojedinaca koji su poginuli sasvim slučajna.

Irena Paulus