english
produkcija
o nama
produkcija
nakladništvo
Hrvatski filmski ljetopis
Zapis
knjige
festivali
medijska škola
forum
pretraživač
linkovi
impressum
 
2006.
55

FESTIVALI

Kratki film kao izbor

22. međunarodni festival kratkog filma, Hamburg, 31. svibnja — 5. lipnja 2006.

Festival se održavao u nekoliko različitih kinodvorana i bio je podijeljen u više programa: međunarodna konkurencija, Made in Hamburg, NoBudget, Made in Germany, Three-Minute Quickie, Split Screen, On the Fringes of Humor, In the Teens, The Sound of Images, The Prefilm Test.

U međunarodnoj konkurenciji, koja je bila podjeljena na osam programa, sudjelovala sam s kratkim filmom Velika očekivanja u francusko-hrvatskoj koprodukciji (Camera Lucida Production, Paris i Hrvatski filmski savez, Zagreb). Film je poduprla francuska nacionalna televizija France 2, na kojoj je bio 18. travnja premijerno prikazan u okviru programa Home, Sweet Home. Film je tijekom festivala prikazan tri puta u trima različitim kinima. U međunarodnoj selekciji bio je jedini film koji donosi priču s ’ovih’ područja. Razlog zbog kojeg je bio izabran između 2200 prijavljenih filmova po riječima jednog od selektora festivala (u slobodnoj intrepretaciji) bilo je to što »prelazi granice lokalnog i kroz initimističku priču govori o problemima i nasilju koje se može manifestirati i u arhitekturi, te nas suočava s prikrivenim nasiljem koje se u filmu precizno locira«.

Nakon dviju projekcija kojima sam prisustvovala, razvila se i rasprava filma među gledateljima i članovima žirija, koju smo poslije nastavili u festivalskom klubu, udaljenu pet minuta od glavne zgrade festivala, gdje su se svake večeri održavale zabave s DJ-programima i videoprojekcijama. Graditeljstvo i mentalitet, uvjetovan ratom i odgojem, bili su glavne teme razgovora u kojem smo razmjenjivali različita iskustva. Rasprave s autorima i autoricama filma bili su za mene i najšarmantniji dio festivala, jer je nakon odgledana filma i predstavljanja autora/ica komunikacija mnogo lakša i preciznija.

Međunarodna konkurencija bila je i najposjećeniji dio festivala, na kojem je i publika bila u ulozi žirija te je dodijelila nagradu publike (Skoda Publikumspreise od 1500 eura) filmu Do not Erase Ashita Ameresekere iz Engleske. U 28-minutnom filmu majka bilježi svoju svakodnevnicu i svakodnevnicu svojih ukućana videokamerom, a kasete šalje sinu Darrenu, koji je pripadnik britanskih snaga u Iraku. Prepun humora iz engleske svakodnevnice film osvaja neposrednošću i fantastičnom glumom Jeanette Rourke u ulozi majke. Cjelokupni program međunarodne konkurencije bio je vrlo kvalitetan i nakon 22 godine Internacionalni festival kratkoga filma u Hamburgu profilirao se u instituciju koja respektira kratku formu filma kao izbor, a ne kao odskočnu dasku za dugometražni film. Tako da su se i prigodne majice prodavale s njemačkim natpisom »Cannes aber muss nicht«, što (opet u slobodnom prevodu) znači ’Mogu, ali ne moram’, gdje je ’mogu’ jasno izravna aluzija na filmski festival u Cannesu, koji u izbor svojih kratkih fimova uglavnom uvrstava autore/ice za koje se pretpostavlja da bi mogli napraviti dobre dugometražne filmove.

Velika očekivanja Renate Poljak

Meni najzanimljiviji popratni program festivala bio je Split Screen zato što su u tom programu pokušali na filmskom platnu projicirati videoinstalacije koje se sastoje od najmanje dviju projekcija. U drugome dijelu programa pojavile su se i instalacije Eije-Liise Ahtile; autorice iz Finske s američkom adresom, te rad Fervor Shirin Neshat — svjetski poznate umjetnice koja se bavi odnosima muškaraca i žena u islamskome svijetu. Elija-Lissa Athila-e je jedna od mojih najdražih umjetnica, a njezin rad If 6 Was 9, prikazan u okviru Split Screena, već sam vidjela nekoliko puta, u Parizu i Veneciji, kao instalaciju, koja se sastoji od tri velika filmska platna postavljena jedan pored dugog, na kojima pratimo radnju i tekst istovremeno sjedeći u zamračenoj galerijskoj sobi.

Koncepcija rada, koja je montažom i uporabom više kamera (35mm) te snimanjem iz različitih kutova dovedena do narativne perfekcije i time je razbila strandardni način pristupa filmskom mediju (samo jedan ekran), ujedno je i najjača i najzanimljivija karika cijeloga rada. U Hamburgu, u maloj kinodvorani, vidimo tri smanjena ekrana, poredana jedan pored drugog, s velikom crnom trakom pri dnu na kojoj su engleski titlovi. Nakon filma potaknula sam raspravu o potrebnosti takva prikazivanja. Rasprava se nastavila s temom autorskih prava i općenito odnosa između ta dva prilično odvojena svijeta, svijeta galerije suvremene umjetnosti i filma kao industrije ili niskobudžetnog filma.

Naime, selektor Split Screena, Philipp Hinz bio je revoltiran činjenicom da ne može dobiti ’umjetničke’ radove besplatno i razvijao je teoriju o dostupnosti filma i nedostupnosti galerijskih prostora. Također je zastupao stajalište da više ljudi može vidjeti film u kinu nego u galeriji, što po mom mišljenju nije točno, jer je riječ o kratkim filmovima koje možemo vidjeti samo na nekom od festivala, dok u galerijama i muzejima radovi stoje po mjesec dana.

Budući da su sudionici došli iz različith svjetova te dijele posve oprečna gledišta, najzanimljivije rasprave sa selektorom Split Screena vodile su se o autorskim pravima, prodaji fima/videa kao umjetničkog objekta, ograničenom broju DVD-ova, o honorarima i smislu prikazivanja izvorno smišljena rada kao instalacije na više ekrana na samo jednom ekranu.

U Hamburgu mi je postalo jasno kako su ta dva svijeta, način pristupa filmu, očekivanja kakav bi film trebao biti, potpuno različita. Jer, jedno je gledati film za filmom na filmskom festivalu, a svi se međusobno razlikuju i defiliraju jedan za drugim, pa od njih ne možemo imati nikakvu vremensku distancu, a posve je drugi pristup radu u galeriji suvremene umjetnosti ili u muzeju, gdje se film prikazuje u loopu, neprekidno se ponavlja, s tim da iz galerije možemo ući i izaći kad poželimo (prednosti i slabosti — ali mislim da su toga autori jako svjesni), a autor si može dopustiti nedorečenost ili ponavljanje ili neku drugu uporabu filmskoga jezika.

Koliko su god ta dva svijeta različita, toliko su i bliska, a meni osobno zanimljiva je crta koja ih djeli i spaja, tako da me isključivost nekih autora/organizatora/ljudi koji se bave samo dokumentarnim filmom i prihvaćaju samo takvu narativnu formu te njihova očekivanja kakav bi film trebao biti uvijek iznova razočarava.

Festival u Hamburgu spojio je različite ljude iz različitih područja te time dao dobru platformu za razgovore. Mislim da je to bio i najveći plus festivala. Mrlju je možda ostavio žiri za međunarodnu kokurenciju, koji je hihotanjem prije svakog filma odavao dojam neozbiljnosti i neprofesionalnosti.
Posljednjega dana festivala podijeljene su nagrade i prikazani su svi nagrađeni filmovi, a za završnu ceremoniju, koja je trajala četiri sata (i zbog njemačko/engleskog prijevoda) tražila se karta više. Sve se ponovno završilo uz dobru glazbu, sendviče, vino i pivo u Festivalskom klubu, a neki od nagrađenih autora koji fizički nisu bili prisutni na festivalu izravno su se spajali posredovanjem web-kamere i zahvaljivali publici i žiriju (neki od njih napravili su i male skečeve, koje smo gledali na ekranu). Sve je završilo velikim pljeskom oraganizatorima i velikoj skupini volontera, koji su omogućili dvadeset i drugo izdanje festivala te posipanjem publike ružinim laticama s prikladnom ’glamuroznom’ rasvjetom.

Nekoliko dana poslije stigao mi je i e-mail, kojim se film Velika očekivanja poziva na filmski festival IMAGO 2006 u Portugalu, jer su njegovi selektori vidjeli film u Hamburgu. I to govori u prilog hamburškom festivalu.

Renata Poljak

Experimentum mundi
Afirmacija osobnosti
Korejska pustolovina
Motovunski filmski festival: Pogled iznutra
U znaku otvorenosti i žena

Pregled ostalih članaka u ovom broju...

novi broj
arhiva
suradnici
impressum
Maillot nba pas cher
I thought that after two years, I knew replica handbags that Beatrice was a small gucci replica handbag in Pierre's many hermes replica handbags . I didn't expect it to be handbag replica positive result. Beatrice transformed this "night club little prince" into a happy replica handbags .





















Statistika posjeta