NOVI SRPSKI FILM

Novi srpski film: talas, pokret ili pretpostavka?

UDK: 791-21(497.11)"2007/2011"

U tekstu se razmatra povijest i problematika sintagme “novi srpski film”, kao u filmskim krugovima i javnosti donekle prihvaćenog, operativnog pojma za skupinu uglavnom debitantskih filmova mladih filmaša, produciranih u Srbiji od 2007. do 2011. Nastala kao inicijativa kritičara Dimitrija Vojnova koja je trebala “usmjeriti praksu”, a bez podrške samih autora i bez dovoljnog broja filmova da bi se pokret ili val uopće mogao prepoznati i definirati, “novi srpski film” s vremenom je, u polemikama, tribinama i intervjuima, kao i zbog činjenice da se, od nastanka pojma, u Srbiji pojavilo dvadesetak igranih dugometražnih debitantskih filmova koji imaju sličnosti sa Vojnovljevim pretpostavkama, ušao u širu javnu upotrebu i velikim dijelom izgubio vezu s kritičarem koji ga je uveo. Od službenog otpora klasifikaciji koji su redatelji pružali, u intervjuima i javnim nastupima, došlo je do izmijenjene situacije: neki redatelji i scenaristi prihvatili su termin “novi srpski film” i svrstavanje njihovih filmova u taj “val”, a njihova se rezerviranost prema mogućem generacijskom određenju smanjila. Ipak, u tekstu se zastupa gledište da, uprkos nekim nagovještajima, zapravo nema dovoljno argumenata kako bi se “novi srpski film” smatrao za nešto više od zamisli i kulturne pretpostavke, i pledira se za usmjeravanje kritičarske pažnje s klasifikatorskih pothvata na detaljniju analizu novih filmova.

Ivan Velisavljević