LICA HRVATSKOGA FILMA

Interkulturalnost, transnacionalnost i noviji hrvatski film

UDK: 316.356.4:791-21(497.5)"199/201"

Interkulturalni filmovi odnose se na djela u kojima postoji interkulturalna i transnacionalna razmjena U postkolonijalnoj eri hibridnog postmodernizma i globalizacije, interkulturalni filmovi nisu isključivo svojstvo avangardne i gerilske filmske prakse karakteristične za treću kinematografiju i nesavršeni film. Drugost postaje ključan faktor u definiranju nacionalnog identiteta i u mainstream filmovima tako da pojam nacionalna kinematografija postaje teško održiv. Interkulturalnost u mainstream filmovima vezuje se uz doseljenike, ljude premještene iz raznih razloga, u nove zemlje. Često su u pitanju prevrati i promijenjene političke prilike; u hrvatskim interkulturalnim filmovima s jedne strane se osjećaju posljedice rata, s druge su vidljive promjene koje upućuju na transnacionalnu i transkulturalnu međuzavisnost. Suvremeni hrvatski filmovi referiraju se na Domovinski rat, na suočavanje s posljedicama rata ili na prevladavanje negativnih posljedica rata. Interkulturalnost je posebno povezana s poslijeratnim prilikama i na ponovnoj uspostavi suradnje u prostoru takozvane jugosfere. Hrvatsko se u svakom od primjera ostvaruje u odnosu sa srpskim, bosanskim ili nekim drugim etnicitetom. U današnje vrijeme u filmovima u regiji prevladava strategija koprodukcija, što svakako uvjetuje transkulturalnu dinamiku. Dakle, čak i u primjerima  u kojima je ova razmjena ostvarena na izvantekstualnoj razini, hrvatski kulturalni imaginarij konstruira se u međuzavisnosti s drugim i to postaje jedinstvenost suvremene hrvatske kinematografije.

Saša Vojković