STUDIJE

Budistička i kršćanska misao u filmu Proljeće, ljeto, jesen, zima... i proljeće Kim Ki Duka

UDK: 791.633-051Ki Duk, K.:2

Film korejskog redatelja Kim Ki Duka Proljeće, ljeto, jesen, zima… i proljeće (2003) možemo smatrati "religijskim filmom", i to ne u eksplicitnom smislu konfesionalne ili misonarske namjere, već u pogledu sadržaja, teme, simbola i narativa. U kreiranju autorskog filmskog izričaja za Kima je polazna točka bio njegov, kako sam kaže, nedefinirani osobni identitet, a kada je riječ o religijskom sadržaju osobnog identiteta, on se kod Kima ogleda u ambivalentnom odnosu spram kršćanske i budističke tradicije unutar koje je odgojen. Ovakav ambivalentan konfesionalni i osobni identitet Kim je u svom filmu iskazao tako što je u njemu filmskim sredstvima artikulirao pitanja iz prostora transcendentalnog i ponudio neke odgovore naslanjajući se na simbolički sadržaj budističkog i kršćanskog naslijeđa. Međutim, njegov film se u smislu konfesionalne pripadnosti ne može se jednostavno označiti budističkim ili kršćanskim, jer Kim ne prikazuje kršćanski ili budistički svijet, već unutar filma, organski, stvara sopstveni religijski svijetonazor koji u sebe uključuje obje ove religijske tradicije ali ih istovremno i premašuje. Kim, naime, koristi film kao medij prekomponiranja i reproduciranja realiteta u vidu pokretnih slika i vizueliziranja prizora neviđenih u stvarnosti, da bi potom unutar njega mapirao prostor za ritualne doživljaje koji omogućavaju gledaocima zamisliti ideal spram kojega će vrednovati i transcendentirati sopstvene želje, htijenja i postupke.

Kim Sang Hun