STUDIJE

Problem(i) podrazumijevanoga pripovjedača

UDK: 791.041.7

U ovom radu pozabavit ćemo se pitanjem podrazumijevanoga filmskog pripovjedača, pri čemu se polazi od pretpostavke da se taj problem proteže i na pitanje pripovjedača općenito. Dotaknut ću se nekih temeljnih naratoloških spoznaja i osvrnuti na neke aktualne teorije koje se bave ovom problematikom. Cilj je ovoga rada obrana tvrdnje da u svakom narativnom filmu postoji funkcija pripovjedača, odnosno podrazumijevanoga pripovjedača koji je naratorski posrednik između podrazumijevanog autora i izričitog pripovjedača (a ako takvog u određenom filmskom djelu nema, onda samoga gledatelja). Taj naratorski posrednik nikako nije ograničen samo na pripovijedanje glasom – njega se ne smije izjednačavati sa, na primjer, voice-over pripovjedačem. Voice-over pripovjedač jest jedna od izlagačkih komponenti, jedno od sredstava podrazumijevanoga – kako ga Chatman naziva – filmskog pripovjedača. Nadalje, postavlja se i problem koliko je uopće potrebno postulirati podrazumijevanog pripovjedača, odnosno, da li je moguće i važno razlikovati podrazumijevanog pripovjedača od podrazumijevanog autora.

Božica Bartolac