IZ POVIJESTI HRVATSKOGA FILMA

Financije velikog vojvode F. W. Murnaua (1923) — najstariji sačuvani film snimljen u Hrvatskoj

UDK: 791.622(497.5)(091)

Šezdesetih godina 20. stoljeća, u vrijeme dok je najveći »murnauolog«, njemačka autorica Lotte Eisner, pisala svoje knjige, Murnauov opus doživljavao je ponovno otkrivanje. Njegovi filmovi Nosferatu (1921), Posljednji čovjek (Der letzte Mann, 1924), Faust (1926) i Zora (Sunrise, 1927) podignuti su na pijedestal ne samo njemačke međuratne kinematografije. Eisner je svojim knjigama dodatno gradila mit o Murnauu — »sjetnom melankoličaru« — ali njegovu komediju Financije velikog vojvode (1923) nije smatrala vrijednim ostvarenjem. Tvrdila je da je gluma loša, kadrovi preosvijetljeni i da se stječe dojam da slavnog redatelja uopće nije bilo briga kakav će biti krajnji rezultat. Kasniji povjesničari filma redovito su preuzimali njezinu ocjenu kako je riječ o neuspjelom pokušaju da se Murnau okuša u komediji, bez novih istraživanja filma. Ovaj tekst prilog je istraživanju ovoga filma, u ovom trenutku najstarijega u cijelosti sačuvanog igranog filma snimljenoga u Hrvatskoj. tekst u slijedu opisuje produkciju filma, lokacijska snimanja u Dalmaciji i Splitu, novinske izvještaje te inozemnu recepciju filma, da bi na kraju ponudio revalorizaciju ove Murnauove podcijenjene »lake komedije«, posebno istaknuvši da je loš dojam Lotte Eisner o vizualnoj strani filma bio očito uvjetovan lošom snimkom, budući da je danas dostupna restaurirana kopija filma čiji je snimatelj bio slavni Karl Freund, scenaristica Thea von Harbou (prema istoimenom romanu Franka Hellera), a producent Erich Pommer.

Leon Rizmaul