ESEJI I OSVRTI

Sve što nam prešućuju... a otkrivaju distopijski filmovi

UDK: 791.221.8

Esej o tri distopijska filma — Tihom bijegu (Silent Running, Douglas Trumbull, 1972), Loganovu bijegu (Logan’s Run, Michael Anderson, 1976) i Oni žive (They Live, John Carpenter, 1988). Tihi bijeg ističe se među distopijskim filmovima kao jedan od prvih znanstvenofantastičnih filmova koji se bavi ekološkom tematikom, ali i zato jer filmu zazoran svaki prikaz robota u kontekstu straha pred tehnologijom, premda film govori upravo o svijetu u kojemu je tehnologija uništila prirodu; dapače, upravo su roboti jedini prijatelji koje protagonist filma stječe. Tihi bijeg treba iščitati kao kritiku ekološkog pokreta na ravni tehnologija-čovjek, gdje pokazuje da je svaki iracionalni strah od tehnologije već unaprijed dio ideološke svijesti koja ne želi priznati da je čovjek taj koji stvara tehnologiju, pa se film ujedno može vidjeti i kao kritika diskursa ekologije. Loganov bijeg je film o odnosu utopije i distopije; međutim, za razliku od jednodimenzionalnih prikaza u kojima se uvijek jasno može razlučiti što je utopija, a što distopija, ovdje je situacija zamršenija: podzemni Grad po svim bi klasičnim definicijama trebao biti utopijski svijet, a gornji svijet distopijski; međutim, ono što je za jedne distopija, za druge je utopija, i obrnuto. Još jedna pouka Loganova bijega je da Ljubav uvijek treba neizvjesnost, ono što donosi »vanjski svijet« koji uz sebe nosi i odgovornost. Za ljubav je uvijek potrebno i zlo, tj. da ne postoje savršeni uvjeti — kao što su to bili uvjeti u zapravo distopijskom svijetu gdje svaka želja može biti ostvarena pritiskanjem gumba. U tom se pogledu Loganov bijeg ujedno može iščitati i kao kritika hippie-pokreta šezdesetosmaške generacije. Film Oni žive u neku je ruku sličan Invaziji tjelokradica: u oba filma izvanzemaljci izgledaju kao i drugi ljudi, no ispod vanjštine krije se strašna istina. No za razliku od Invazije tjelokradica, koji se može tumačiti kao hollywoodski prikaz McCarthyjeve ere i straha od »crvenih« koji su se infiltrirali u naše društvo, Oni žive je ponajprije fokusiran na kritiku ideologije, konzumerizma, reklame; anticipacija lijevih kritika današnjega globalnog kapitalizma.

Srećko Horvat