IZ POVIJESTI HRVATSKOGA FILMA

Ideološka panorama Zagrebačke škole crtanoga filma

UDK: 791.288 (497.5 Zagreb) (091)

Ovaj članak predstavlja jedan pokušaj da se na primjeru triju filmova Zagrebačke škole crtanoga filma ilustrira panoramski način viđenja svijeta »sveobuhvatnim pogledom«, nastalim prvo u ideologijskoj domeni, da bi se postupno oblikovao kao estetski princip. Naime, slijed sociohistorijskih okolnosti nastalih u jugoslavenskom društvu nakon Drugoga svjetskog rata uvjetovao je pojavu iluzornog »sveobuhvatnog pogleda« kod zagrebačkih autora crtanoga filma, koji su u brojnim svojim djelima kreirali panoramsku sliku nastalu iz pozicije koja se doimala kao središnja, ili jednostavno kao ideološka kupola od stakla usred blokovski podijeljenoga svijeta. Veliki međunarodni uspjesi i objektivna vrijednost onoga što je stvarano u zagrebačkom studiju između kasnih 1950-ih i ranih 1980-tih uglavnom su se zasnivali na vrhunski ovladanoj tehnologiji takozvane cel-animacije, stiliziranom pokretu, ali i, teza je ovog teksta, efektnim globalnim metaforama realiziranima karikaturističkim sredstvima, simplificiranim i shematiziranim prikazom hladnoratovski podijeljenog svijeta, ali i njegovom ideologijskom satirom iz pozicije ideološko-političkog diskursa koji nazivamo titoizam, a koji je vladao pod »staklenom kupolom«. Glad za vlašću u socijalističkim društvima i opsjednutost novcem u kapitalističkim, kao i stalna opasnost od sveuništavajućeg sukoba jednih s drugima, bila su središnja tematska područja jugoslavenskoga crtanog humora u svim formama, a osobito su mu bili skloni animatori koji su »sveobuhvatnim pogledom« kružili po »panoramskoj« slici svijeta svojega doba. Njihove globalne metafore, koje su satiričnim prikazom pojava što su obilježile »hladni rat« — kakve su bile trka u naoružanju, ali i neravnopravnost malih i siromašnih, zanemarivanje ekologije, alijenacija modernog čovjeka u rastućim betonskim džunglama — vjerno su izražavale strahove i strepnje pred budućnošću kod svojih suvremenika. Opširno su razmotreni filmovi Veliki miting (Walter i Norbert Neugebauer, 1951), koji se promatra kao socijalistički realizam u disneyjevskom ruhu; Koncert za mašinsku pušku (Dušan Vukotić, 1958), opisan kao karikatura fiktivne Amerike; te Dnevnik (Nedeljko Dragić, 1974), okarakteriziran kao karikatura stvarne Amerike.

Midhat Ajanović