U POVODU KNJIGA

Dragocena knjiga u pravom trenutku*

Mato Kukuljica, 2004, Zaštita i restauracija filmskog gradiva, Zagreb: Hrvatski državni arhiv

791.025.3/.4(049.3)

Poznata je činjenica da je najveći dio rane filmske građe i nijemog filma zauvijek izgubljen. Svijest o potrebi očuvanja filmova razvija se tek za Prvoga svjetskog rata, kao dokumentarnoga materijala, ali i za potrebe ponovnog komercijalnog prikazivanja, kao i dokazivanja vlasničkog prava čuvanjem negativa. No, pri prijelazu na zvuk, mnogi su producenti uništili »suvišne« nijeme filmove. Sredinom 1930-ih utemeljeni su prvi nacionalni filmski arhivi, u Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i SAD-u, koji su 1938. utemeljili FIAF. U svojoj sveobuhvatnoj knjizi dr. Mato Kukuljica, ravnatelj Hrvatske kinoteke, tematski jasno usmjereno, stručno izuzetno precizno i tematski komponirano daje pogled na cjelokupno područje filmske arhivistike. U prvim poglavljima prikazuje razvoj filmske arhivistike od ideje o očuvanju filmova do suvremenog odnosa prema cjelokupnom filmskom naslijeđu, paralelno dajući pregled filmske povijesti iz tehnološke perspektive. Treće poglavlje precizno se bavi filmskom vrpcom i njezinim propadanjem i očuvanjem — jezgrom bavljenja filmske arhivistike, a prati ga središnji dio knjige, detaljna stručna poglavlja o svim aspektima identifikacije, zaštite, arhiviranja i restauracije filmske građe, dajući odgovor na doslovno svako pitanje s kojim bi se suočio filmski arhivist. Na to se nastavlja poglavlje o novim tehnološkim (digitalnim) mogućnostima u filmskom arhiviranju. Posebna su poglavlja posvećena projektu restauracije hrvatske filmske građe i njegovim praktičnim problemima i primjerima iz prakse. Zaključna poglavlja teorijski se osvrću na samu knjigu i filmsku arhivistiku uopće, iznoseći svojevrsnu filozofiju filmske arhivistike. U ovu obimnu knjigu Mato Kukuljica ugradio je sve svoje višedesetljetno praktično iskustvo i znanstveno-istraživački rad, te će ubuduće biti presudna stručna knjiga ne samo za one koji razumiju hrvatski jezik, nego je njezina cjelovitost na području teorije i prakse filmske arhivistike tolika, da joj je teško naći pandan u svjetskim okvirima i u izdanjima samog FIAF-a.

Dejan Kosanović