NOVE KNJIGE

Odabrane teorije o filmu kao umjetničkom djelu

Jacques Aumont, Alain Bergala, Michel Marie, Marc Vernet, 2006, "Estetika filma", prevela s francuskog Jasna Vidić, Beograd: Clio, ISBN 86-7102-205-6

UDK: 791.32(049.3)

Autori Estetike filma u izdanju iz 1999. (prvo izdanje izašlo je 1983.) ističu kako su svjesni da je njihova knjiga pisana pod utjecajem pitanja koja su bila aktualna u Francuskoj filmologiji od 1965. do 1975, odnosno da je njihov tekst napisan pod vidljivim utjecajem semioloških, ideoloških i psihoanalitičkih pitanja. Upravo se zbog toga odabir tema obrađenih u knjizi iz današnje perspektive čini pomalo neobičnim. U prva dva poglavlja knjige autori predstavljaju film kao (1) "vizualnu i zvučnu predstavu" te ističu važnost uloge (2) montaže u povijesti filma i filmskih teorija. Prva dva poglavlja, dakle, po ničemu ne odudaraju od pristupa karakterističnog za uvod u teoriju filma. Međutim, preostala tri poglavlja knjige bave se specifičnim temama: (3) ulogom naracije u filmu, (4) razmišljanjima o filmskom jeziku te (5) ulogom filmskog gledatelja, u prvome redu iz psihoanalitičke perspektive.

Zbog toga se čini da je dioba kako pojma "estetika filma" tako i knjige Estetika filma preuska i napravljena prema nejedinstvenom načelu. Prvo, ne skrivaju da knjiga nosi jasan prostorno-vremenski pečat i da im cilj nije pružiti cjelovitu sliku discipline. Drugo, srpsko/hrvatski pojam "estetika filma" navodi na krivi trag. Naime, u Francuskoj je "estetika filma" zapravo sinonim za "teoriju filma". Za Aumonta i suradnike, teorija filma mogla bi se podijeliti na dva pravca: na estetiku filma i na povijest teorija filma; njihov cilj je obraditi prvi pravac teorije. Cilj Aumontove knjige nije predstaviti najvažnije predstavnike misli o filmu (iako se njihova imena neizbježno javljaju), već je ona ustrojena tematski, čime je naglasak stavljen na problemski pristup odabranim temama. Iako bi, čini mi se, Aumontova Estetika filma mogla nositi i naslov "Odabrane teme teorije filma": on inzistira na razlikovanju teorije i estetike.

Bez obzira na to određenje, naglasak knjige nije stavljen na ideje "lijepoga" ili "umjetnosti", već se obrađuje niz problema i teorija vezanih uz teme koje nisu usko vezane uz estetiku (npr. problemi filmske terminologije, odnosa filma i stvarnosti, ustrojavanja filmskog jezika itd.). Pet poglavlja Estetike filma na žalost nemaju zajednički nazivnik te je danas teže nazrijeti koji je kriterij uvrštavanja baš tih pet poglavlja u jednu knjigu. I samim je autorima jasno da precizno određenje estetike filma ne postoji, niti im je cilj formulirati ga. Međutim, ukoliko čitatelj barata temeljnim filmološkim znanjima, treće, četvrto i peto poglavlje mogu mu poslužiti kao koristan udžbenički uvod u probleme naratologije, filmskog jezika i psihoanalize na filmu.

Zaključak knjige zapravo je pogovor, jer linija argumentacije koja bi objedinila cijelu knjigu ustvari i ne postoji. Zanimljivo je da bi se kao svojevrsni zaključak mogla izdvojiti činjenica da je peto (posljednje) poglavlje posvećeno upravo filmskom gledatelju, te autori tvrde da je "gledatelj glavno pitanje na koje teorija filma tek treba da odgovori". Bujanje kognitivističkih pravaca nastalih nakon prvog izdanja Estetike filma možda dokazuje upravo to.

Igor Bezinović