STUDIJE

Humoristični crtež i pokret (I. dio)

UDK: 791.228(091)

Pojava crtanog filma Fantazmagorija (Fantasmagorie, 1908) Émilea Cohla događaj je u povijesti filmske animacije analogan važnosti Griffithove Netrpeljivosti (Intolerance, 1916) za igrani film. U tom filmu na ekranu je prvi put viđena animacijska metamorfoza kao prijelaz između oblika u oblik u kontinuiranom i neprekinutom tijeku, prvi put se pojavio stalni crtani lik u formi čovjeka-žigice Fantochea, u vezi s tim djelom prvi je put u tisku pisano o nekom animiranom filmu i, konačno, Cohl je bio prvi čovjek u povijesti koji se filmskom animacijom odlučio baviti profesionalno. Cohl je u sedamnaest godina svoje aktivne karijere stvorio jedan od temeljnih opusa filmske animacije. Cohl je naime utemeljio tehnološke, estetske i žanrovske metode i načela animiranog filma.

Realizirao je tako lutka-film Sasvim mali Faust (Le tout petit Faust, 1910), bavio se i ostalom objekt animacijom (Animirane žigice — Les Allumetes animées, 1908) te dijagramskom animacijom u Bitki kod Austerlitza (La Bataille d’Austerlitz, 1909), kombinirao je različite animacijske tehnike u jednom filmu, kao i žive i animirane slike u filmu Španjolska mjesečina (Clair de lune espagnol, 1909). Cohl je na filmski ekran uveo karikaturalno stiliziran crtež, njegova je poetika proizašla putem preuzimanja i daljnjeg razvijanja semantičkih i estetskih principa formiranih u njegovim karikaturama i stripovima. Cohlova omiljena i najkarakterističnija metoda animacijskih efekata bile su sekvence metamorfoze u kojima su se slike brzo stapale iz pokretnih linija te potom bivale dekomponirane i preobražavale se u potpuno drugu sliku. Ta ideja očito je bila produžetak one tehnike koju je Cohl koristio u svojim transformacijskim stripovima. Cohl je naime umjetnik rođen unutar francuske karikature 19. stoljeća, a središnja postavka ogleda je da se upravo unutar medija humorističnog crteža, a ponajprije njegova centralnog segmenta, karikature, tijekom njezina razvoja od protokarikatura iz kasnoga srednjeg vijeka pa do konačne profilacije unutar modernoga dnevnog i periodičnog tiska kasnog 19. i ranog 20. stoljeća, sazrijevali uvjeti za formiranje jezika i estetike pokrenutog, oživljenog humorističnog crteža.

Karikatura je uporište i temelj ne samo za druge forme humorističnog crteža i za strip većje nagovijestila i novi vizualni medij, filmsku animaciju.

Midhat Ajanović