TUMAČENJA

Rani radovi filmskoga barbarogenija

UDK: 791.633-051Kusturica, E.

Potaknut golemom javnom pažnjom posvećeno religioznom i političkom djelovanju Emira (odnedavno Nemanje) Kusturice, autor raspravlja probleme umjetnika (npr. Ezra Pound i Knut Hamsun) koji su bili skloni fašizmu, baš kao što je i Kusturica podržao Miloševićev režim. Škrabalov tekst, međutim, najveću pozornost posvećuje Kusturičinim ranim cjelovečernjim igranim filmovima, u novije vrijeme rijetko komentiranima u Hrvatskoj.

Tvrdeći da se u cjelokupnosti Kusturičina djelovanja vidi srodnost sa srpskim avangardnim pokretom zenitizma, koji je uključivao ideju barbarogenija koji će srušiti tradiciju (a prvak zenitizma Ljubomir Micić postao je pravi jugoslavenski unitarist), autor donosi svoj neizmijenjeni tekst u kojem je u počecima Kusturičine karijere kritički secirao opus mladoga autora. Tekst se zove »Novi primitivizam Emira Kusturice« i u njemu Škrabalo međunarodne uspjehe Doma za vešanje, Sjećaš li se Dolly Bell i Oca na službenom putu, unatoč svim vrlinama i šarmu pojedinih od tih djela, tumači i formulaičnim »primitivizmom« (odnosno sarajevskim supkulturnim pokretom Novoga primitivizma), egzotičnim društvenim fenomenom koji je bio zanimljiv zapadnoj publici. Škrabalo pritom upozorava da su uzbuđenja izazvana Kusturičinim političkim izjavama sasvim neumjesna i nepotrebna jer tzv. novi primitivizam podrazumijeva stalno izazivanje kontroverzi (osobito u bosansko-hercegovačkim i hrvatskim medijskim krugovima) radi pukog skretanja pozornosti na sebe kao načina života.

Ivo Škrabalo