FESTIVALI

Bez buke, prašine i bijesa

34. revija hrvatskog filmskog i videostvaralaštva, Split, 22-24. studenoga 2002.

UDK: 791.43.077(497.5)”2002” 061.7(497.5 Split):791.43.077”2002”

U nostalgičnoj sjeni programa kratkih filmova splitskoga majstora eksperimentalnog filma Ivana Martinca i slavljeničkoj atmosferi pedesetogodišnjeg Kinokluba Split, 34. revija hrvatskoga filmskog i videostvaralaštva u Splitu predstavila je izbor recentne godišnje produkcije neprofesijskoga filma u kojem se uočavaju neki novi trendovi. Kvantitativna zastupljenost i kreativni doseg svjedoče da dokumentarizam u neprofesijskom svijetu više nije ’lokalna’ pojava, nego vrsta koja je produkcijski prisutna u gotovo svim aktivnim kinoklubovima. Dokumentarac je metodološki razgranatiji, tematski nešto bliži svome vremenu, ako ne i naraštaju svojih autora, ponegdje (pre)ozbiljan i (socijalno, politički ili jednostavno humanistički) angažiran, mjestimice i djetinjasto zaigran, ironičan ili subkulturalno ’nabrijan’, a rjeđe konceptualan, u nekim segmentima i edukativan. Eksperimentalni dokumentarizam, koji je osobito cvao u zlatno doba kinoklubova i pupajuće domaće avangarde, ustupa mjesto drukčije raspoloženim autorima i pitkijim eksperimentalnim inačicama, primjerice fabularnoj i žanrovskoj (Kuća lutaka Gorana Škofića), ali s vitalnim strukturalnim i apstraktnim ogrankom (Zozara Matka Burića). No, osjeća se izostajanje intimizma, koji je, osobito u videoradovima autorica, obilježio i osvježio nekoliko prethodnih revija.
Umjesto varaždinske Vanime i čakovačkog ŠAF-a, stvaralački dvoboj u animaciji preuzeli su animatori iz Zaprešića, koji njeguju računalnu animaciju i geg-minijaturu te autori iz Karlovca, skloniji starijim tehnikama, osobito crtežu. Igrani je film u produkcijskoj i kreativnoj krizi. Malokoji se autor uopće odlučuje na fabuliranje ili se to događa tek u kategoriji jednominutnoga filma, populariziranoj požeškom revijom. Jedna minuta postala je prevladavajućom normom u igranoj produkciji, a s njom dosjetka i vic, koji su posve istisnuli složenije fabuliranje.

Diana Nenadić