Promocija knjige

100 godina kina u Belom Manastiru

Prema istraživanju što ga je, uz pomoć profesorice Anđe Pavić, tri godine provodio  Deže Kučera, entuzijast, dugogodišnji i vrlo aktivni zaljubljenik u film općenito, a posebno u povijest filma na ovim prostorima, prva (pa za idućih deset godina i jedina) filmska projekcija u Belom Manastiru održana je 1911. godine u tadašnjoj općinskoj kavani, zahvaljujući ljubitelju filma i kasnijem vlasniku prvog belomanastirskoga kina Nikoli Deku. On je sa suprugom 1921. otvorio Kino Vardar, koje se nalazilo na današnjoj lokaciji belomanastirskoga Trga slobode, od tada je svake subote i nedjelje postajalo središtem za okupljanje i zabavu građana, a projekcije su njemu dugo trajale, da bi se izgradnjom nove zgrade u gradskome središtu, sredinom prošloga stoljeća, počele održavati u kinodvorani smještenoj u toj zgradi, odnosno na istome mjestu gdje je i danas.

Deže Kučera je bio (volonterski) posljednji prijeratni kinooperater u belomanastirskom kinu, godine 2003. dobitnik godišnje nagrade Hrvatske zajednice tehničke kulture za izuzetne rezultate postignute u razvitku i unapređivanju tehničke kulture i osobite uspjehe u fotografskom i filmskom stvaralaštvu te stvaranju uvjeta za osnivanje i djelovanje udruga tehničke kulture, što je bio uvjet za osnivanje Zajednice tehničke kulture Belog Manastira, pa njen tajnik, a aktualni je predsjednik FKK Baranja film koji obilježava četrdeset godina rada.


Photo by Rajko Cicak

U organizaciji nakladnika, Foto kino kluba Baranja film, Centra za kulturu Grada Belog Manastira i Ogranka Matica hrvatske u Belom Manastiru, sredinom studenoga je promovirana knjiga 100 godina kina u Belom Manastiru autora Deže Kučere, a promocija je održana u Velikoj galeriji Centra za kulturu. Neveliku po opsegu, tridesetak stranica teksta uz fotografije, s poglavljima Počeci kinematografije, Kino projekcije u Belom Manastiru, Zlatna vremena kina u Belom Manastiru, Mikro-kino FKK Baranja film te Filmovi dijelom ili u cijelosti snimljeni u Baranji, utemeljenu na  sjećanjima sugovornika, a punu zanimljivih, čak i dragocjenih podataka, knjigu je potpomogao i Hrvatski audiovizualni centar. Lekturu potpisuje Sahide Kučera, prof., pripremu za tisak Petar Tokić, fotografije su arhivske odnosno autora Rajka Cicka i Dominika Kučere, a urednik je Edo Jurić. Knjiga je objavljena u 200 primjeraka.

Kino predstava u Belom Manastiru nema već niz godina, a osnovni je razlog slaba zainteresiranost građana. U vrijeme dok je odlazak u kino bio pravi mali događaj, filmovi su bili projicirani svakodnevno, osim petka, na po dvije projekcije dnevno uz  nedjeljnu matineju. Prva je kinooperatorica bila Boriška Radanović koja je zanat naučila od supruge Nikole Deka. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća tražila se ulaznica više za projekcije, bez obzira na to što su noviji filmovi stizali s po mjesec i više dana zakašnjenja. Nakon osnivanja Centra za kulturu je, sa svojih 336 sjedećih mjesta, kinodvorana bila sve manje popunjena, a uz činjenicu da  su najnoviji filmovi lako dostupni na internetu, na projekcije je dolazilo tek pet-šest gledatelja pa nije teško zaključiti da nisu bile isplative. Uz nedostatak opreme za digitalne projekcije zaljubljenici u film su već petnaest godina, svake subote, oslonjeni na projekcije u mikrokinu FKK-a Baranja film. Kapacitet mu je trideset mjesta, a rade s distributerima s kojima mogu, pa ne prikazuju visokobudžetne i komercijalne filmove. U suradnji sa školama organiziraju i projekcije filmova potrebnih za lektiru.

Filmove godišnje pogleda više od tisuću osoba, a opstaju zahvaljujući HAVC-u, bez čije potpore ne bi bilo ni mikrokina.

Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com

24.11.2021.