Filmski četvrtak u HDA

Tarzan u Borovu

Projekcija filmova iz nacionalne zbirke Hrvatske kinoteke bila je 21. studenoga, na Filmskom četvrtku u Hrvatskom državnom arhivu, posvećena filmskim zapisima iz povijesti nekadašnjeg privrednog giganta, Jugoslavenskog kombinata gume i obuće Borovo, jedne od najvećih tvornica s ovih područja. Ne čudi stoga da je među publikom bilo najviše nekadašnjih stanovnika Vukovara i Borova koji danas žive u Zagrebu i da je cijela večer odisala nostalgijom. 

Prikazani su Jedan dan u Borovu Ive Tomulića iz 1961., Filmske novosti 10/78 s reportažom iz Borova Boška Mratinkovića iz 1978. i dio filma 50 godina Borova Krste Papića, koji je po narudžbi i za potrebe tvornice snimio nekoliko takvih filmova, a ovaj potječe iz 1981. godine. Vrijedi napomenuti da su uprave tvornice od početka vodile računa o filmskoj dokumentaciji rasta i razvoja tvornice, rada u njoj te života u naselju Borovo pa je postojala i bogata filmska arhiva, koja je u ratnim zbivanjima dijelom uništena ili nestala. Kao kuriozitet spominje se i snimanje igranog filma Tarzan kojeg su 1940. snimili trgovac Milenko Todorčić i učenik bogoslovije Pero Bajac, tumač glavne uloge. Premijerno je prikazan 1941. u osječkom kinu Korzo.

Borovska je priča započela 1931. kad je češki industrijalac Tomaš Bata u Češkoj agenciji koja se nalazila na lokaciji blizu današnjeg silosa, između Borova i Vukovara, otpočeo prvu proizvodnju obuće na strojevima uvezenim iz Zlina, a sve je vodio Toma Maksimović, budući direktor tvornice, koji se od 1925. školovao u Zlinu. Iako je izgradnja proizvodnih pogona planirana na nekoliko mjesta u Kraljevini Jugoslaviji (tako je 3. listopada 1929. nazvana dotadašnja Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca), između ostalih u Osijeku, Slavonskom Brodu, Brčkom, Beogradu, Zagrebu i drugima, na kraju je odabrana ledina uz Dunav (zemljište je bilo najjeftinije, blizina Dunava i željezničke veze presudna) između sela Borovo i grada Vukovara. Nakon što je Tomaš poginuo u avionskoj nesreći poslove je preuzeo njegov polubrat Jan Antonin Bata koji je bio i prvi predsjednik uprave. Registracija Tvornice Bata jugoslavenske tvornice gume i obuće d.d. obavljena je 12. siječnja 1933. na Okružnom sudu u Osijeku. U prvoj fazi od 1931. do 1934. izgrađeni su prodajni i proizvodni kapaciteti te u okolici tvornice reprezentativno stambeno naselje za radnike kao i infrastruktura, ceste, željeznička stanica, aerodrom, sportski objekti, uključujući četiri teniska terena, električna i telefonska centrala, rasvjeta, uređeni parkovi i društveni dom (s kinom)  odnosno pravi mali samoodrživi industrijski grad.

S promjenama naziva državnih tvorevina mijenjala su se i imena tvornice pa se tako zvala i Bata Hrvatska tvornica gume i obuće d.d. Borovo, a od 31. prosinca 1946. godine Borovo Jugoslavenski kombinat gume i obuće. Najpoznatiji su proizvodi bili namjenska obuća Borosana, od 1968. te tenisica Startas, od 1976. Od 1998. se proizvodnja vraća u Borovo, ali u daleko manjem obimu. Nekadašnji vrhunci iz  osamdesetih godina, s oko 23.000 zaposlenih te godišnjim kapacitetom od 23 milijuna pari obuće, preko 580.000 komada auto guma te oko 12.500 tona gumeno-tehničke robe više nikad neće biti dosegnuti. Procijenjena ratna šteta na objektima u Borovu iznosi oko 300 milijuna eura.  

Program je priredio filmski arhivist Juraj Kukoč, a poslije projekcije je o detaljima vezanim za povijest tvornice, naselja i za filmsko stvaralaštvo u i oko Borova znalački i opširno govorio mr. sc. Ivan Hubalek, nekadašnji rukovoditelj Kombinata i autor niza stručnih i znanstvenih radova o Jugoslavenskom kombinatu gume i obuće Borovo.

Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com

27.11.2019.