Jedna lijepa priča

Ivanovečki primjer

U Hrvatskoj je oko osamsto osnovnih škola, a u stotinjak djeluju školske filmske skupine. Taj se podatak stalno mijenja, jer je riječ o živom tkivu, pa učenici koji se u pravilu filmom počnu baviti u petom razredu osnovne završetkom osmog odlaze, voditelji(ce) tih aktivnosti se vremenom umore, entuzijazam na kojem uglavnom sve počiva se istopi, neki odu i u mirovinu pa se njihovim odlaskom takve aktivnosti, čak i u nekad po dječjem filmu slavnim i poznatim školama, posve ugase. Konačno, zna se dogoditi da s radom prestanu i neke škole. Djeca i mladi sve češće odlaze u neka sretnija podneblja.

Srećom, ima i obrnutih primjera pa se školske filmske skupine osnivaju u školama u kojima prije nisu djelovale (što je i najveći rezultat i raison d'etre Škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić koju već dvadesetak godina organizira i provodi Hrvatski filmski savez), a u nekim se školama nakon višegodišnje pauze filmske aktivnosti djece obnavljaju.

Ako pretpostavimo da u svakoj školskoj filmskoj skupini radi bar desetero djece, stižemo do broja od najmanje tisuću malih filmskih autora, čemu treba dodati nekoliko stotina onih koji su se priključili klubovima ili udrugama i drugim institucijama koje se istim poslom bave izvan sustava osnovnih škola. O kakvom je kreativnom potencijalu riječ govori i netom završena 55. revija hrvatskog filmskog stvaralaštva djece na kojoj je bilo prijavljeno gotovo tristo filmova, i koja je opet dokazala da je dječje filmsko stvaralaštvo jedinstveno i nedjeljivo, bez obzira na organizacije oblike.

Stjepan Petković i Ivan Munđar

Poslije odlaska iz osnovne škole mnogi su mali autori suočeni s grubom stvarnošću. U našim je srednjim školama filmsko stvaralaštvo gotovo simbolično prisutno (uz rijetke pozitivne primjere), a filmski klubovi odraslih tek izuzetno imaju organizirani prihvat mlađih članova, pa se kao rješenje nameće osnivanje novih klubova čiji su članovi bivši učenici i polaznici školskih filmskih skupina. U takvim klubovima mogu nastaviti djelovati kao filmski autori i kad već postanu srednjoškolci pa i studenti, istovremeno mogu educirati mlađe, a zna se dogoditi da iz takvih klubova odu i dalje, sve do profesionalnog filmskog stvaralaštva.

Stjepan Petković i Ivan Munđar danas su učenici drugog razreda Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu i aktivni članovi Foto-kino kluba Ivanovec. Ivan je i talentirani  crtač stripova, polaznik Škole animiranog filma Čakovec, svira gitaru i završio je Osnovnu umjetničku školu Miroslav Magdalenić te je član Dramskog studija Dada KD Pinklec. Stjepan Petković je najmlađi dobitnik Povelje Zajednice tehničke kulture Međimurske županije, aktivan član Mladih informatičara Strahoninca, ŠAF-a i Dječjeg gradskog kazališta Čakovec. Ovog su ljeta bili polaznici Škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić, a ljubav prema filmu razvijali su najprije u Filmskoj družini OŠ Ivanovec iz koje je nastao Foto-kino klub Ivanovec kako bi se učenici koji su završili osmi razred mogli i nadalje baviti filmom. Prvi su im voditelji i učitelji bili Nataša Kralj i Radovan Petković.

Ivan želi postati neurokirurg, a Stjepan se namjerava upisati na Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu, na snimanje, režiju ili montažu. Uzor mu je tata Radovan koji ga je i uveo u svijet filma, s profesoricom Natašom Kralj osnivač Filmske družine u OŠ Ivanovec. Ove godine snimili su i film o životu mladih u Čakovcu kojim su se predstavili i na 22. filmskoj reviji mladeži i 10. Four River Film Festivalu u Karlovcu.
Ovaj je ivanovečki primjer istovremeno i mogući putokaz za budućnost dječjeg filmskog stvaralaštva u nas.

Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com

13.10.2017.