XVIII. škola medijske kulture Dr. Ante Peterlić
Cjelina
Film redatelja, scenarista i snimatelja (i dugogodišnjeg, već jedanaestu godinu, voditelja specijalizirane radionice za kameru i snimanje) Borisa Poljaka Oni samo dolaze i odlaze imao je na svečanom otvaranju XVIII. škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić svjetsku premijeru, jer je prvi put javno prikazan, a prije su ga vidjeli samo neki suradnici i prijatelji. I izazvao opće oduševljenje! U nevelikoj autorskoj ekipi posebno se ističu montažer Damir Čučić (prvi voditelj radionice za TV-reportažu, dugogodišnji voditelj radionice za dokumentarni film, a od prošle godine opet prvi voditelj radionice za eksperimentalni film) i Tomislav Stojanović koji je kao kuštravi dječak bio polaznik radionica za montažu, postprodukciju zvuka i kameru i snimanje na Školama od 2007. do 2009. godine. Lijepi primjer jedne od mnogih suradnji i prijateljstava koje su nastale i razvijale se na Školama medijske kulture.
Dr. sc. Bruno Kragić, predsjednik Savjeta Škole i predavač Povijesti filma za polaznike Prvog (osnovnog) stupnja seminara medijske kulture odnosno Estetike i povijesti mjuzikla te Analize filma Taj mračni predmet žudnje (ili želje, kako smo nekad govorili) za polaznike Drugog stupnja (trajno obrazovanje), u svom je stilu naglasio kako je gledateljima često najvažnije kakav je početak i kakav završetak filma, jer ga po tome pamte i ocjenjuju.
Photo by Nataša Jakob, prof.
Oni samo dolaze i odlaze ime sve. Odličan početak i kraj, ali i izvrsnu kameru koju ćemo dugo pamtiti, osjećaj za detalj, priču sastavljenu od na prvi pogled nepovezanih fragmenata u suvislu strukturu, poruku koja je jasna u svojoj dubini, naravno i vrhunsku montažu i ostale elemente filma. Ima cjelinu.
Snimljen prije dvije godine, na splitskoj plaži Bačvice, u tridesetak dana ali uvijek samo između četiri i osam ujutro, kad mladi odlaze poslije noćnog tuluma, a stari dolaze na ranojutarnje kupanje, bavi se odnosima tijela, usporedbom mladih koja se bave raznim ljubavnim i inim aktivnostima i starih koja traže olakšanje od bolova i smirenje na dugim šetnjama kroz morski plićak, a većina čini se traži samoga sebe. I, uglavnom se ne nalaze.
Škola je obilježena vlastitom punoljetnošću (premda su neka zanovijetala naglašavala kako je u pojedinim zemljama granica između mladosti i zrelosti tek dvadeset i jedna godina), a neki su polaznici njezini vršnjaci, jer su ovdje od prvoga dana i prve Škole, održane 1999. u Šibeniku, pa su tako Melita Horvatek Forjan i Marina Zlatarić, kojima se uvijek čestita i ističe njihova vjernost, odlučile sada čestitati voditeljici i prijateljici Veri (na strpljenju i razumijevanju) i ovaj rođendan obilježiti balonima, kako se i priliči.
Nekako se ustalilo, postalo jednom od mnogih školskih tradicija, da na svakom svečanom otvaranju voditeljica Škole Vera Robić-Škarica upita koliko je brucoša ovaj put, a množina podignutih ruku, posebno ove godine, svjedoči o velikom interesu mladih za medijsku školu. Broj polaznika je u odnosu na prošlu Školu značajno veći, a upravo je činjenica da između poznatih nam, veteranskih pa i sijedih glava ima sve više novopridošlica, (za mnoge valja vjerovati da će se vraćati još puno puta), ono što pokretačima, predavačima, voditeljima i samim polaznicima pokazuje da su na dobrom putu.
Danas je Svjetski dan humanosti, a započeo je pogledom na tek mrvicu okrnjen puni
Mjesec koji je pred svitanje vragolasto namigivao, tek malo ovjenčan maglicom koja sluti na kišu. Ma, neka pada, neće spriječiti brojne aktivnosti koje počinju ovog prvog radnog dana XVIII. škole medijske kulture u Trakošćanu.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
19.08.2016.