Škola medijske kulture Dr. Ante Peterlić
Tekućine i zvuci
Jedna je od tradicija, ili bolje rečeno dvije, Škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić sudjelovanje istih polaznica svih sedamnaest godina njezina trajanja. Marina Zlatarić i Melita Horvatek Forjan vraćaju se među polaznike svake godine, od prve Škole održane u Šibeniku, preko Trakošćana, Varaždinskih Toplica i Čakovca do povratka u Trakošćan prošle i ove godine, pa se valja nadati, ako njih dvije i sve nas zajedno sreća i zdravlje budu služile i dalje, kako ćemo se viđati ne samo na idućoj, osamnaestoj (reklo bi se, punoljetnoj) ŠMK nego i još godinama koje su ispred nas.
Ta vjernost Školi ove dvije najupornije polaznice, i još nekoliko njih koji su ovdje po šesnaesti, petnaesti ili već koji put, govori nam s jedne strane o njihovoj dubokoj posvećenosti temeljnom cilju koji ih je na Školu i doveo, sad svejedno prije koliko rekordnih godina, a to je vlastito dodatno medijsko obrazovanje ali i osposobljavanje za prenošenje stečenih znanja drugima, prvenstveno učenicima osnovnih škola koji vrijedno rade u školskim filmskim skupinama, a s druge o zadovoljstvu cjelinom Škole, temama i predavačima, njenom organizacijom i provedbom. Koliko je činjenica da se stari polaznici učestalo vraćaju, ponekad čak na sadržaje koje su već pohađali prethodnih godina, potvrda da je Škola medijske kulture Dr. Ante Peterlić odabrala dobar pristup, podjednako raduje i svaki novi sudionik, koji je ovdje po prvi put. Kada su baš njih predsjednik Savjeta ŠMK Bruno Kragić i voditeljica Škole Vera Robić Škarica prozvali na svečanom otvaranju Škole da podizanjem ruke pokažu svoju prisutnost, cijeli se šumarak dlanova zanjihao u dvorani pa se sa sigurnošću opet moglo zaključiti da je zanimanje za Školu i dalje veliko. Ali, isto tako kako valja naporno raditi da nas u budućim godinama bude još puno više.
Na prvoj je večeri Sedamnaeste ŠMK prikazan film Rakijaški dnevnik, a uvodno napomenuto kako je nesvakidašnje zadovoljstvo da su u voditeljskoj i organizatorskoj ekipi i redatelj Damir Čučić, inače voditelj radionice za eksperimentalni film, snimatelj Boris Poljak, voditelj radionice za kameru i snimanje te producentica Vera Robić Škarica, voditeljica ŠMK.
Dokumentarno/eksperimentalni film Rakijaški dnevnik redatelja i montažera Damira Čučića snimljen je u produkciji HFS-a službeno ove godine, iako je proces nastanka bio bitno složeniji i film je nastajao dugo, više od desetljeća koliko je glavni i jedini lik snimao neke razgovore i razne zvukove u kući, kasnije uklopljene u cjelinu koju su scenaristički osmislili sam Haber, Čučić te snimatelj Boris Poljak. U 81 minuti njegova trajanja ispričan je dio bogata života alkemičara modernog doba Maria Habera, kojeg su neki znali i kao Erica Mariu Stroma, radijskog tehničara, profesionalnog tonskog snimatelja, svojevremenog velikog proizvođača vibratora i nadasve maštovitog (ilegalnog) proizvođača rakije, koji je dio znanja o tomu stekao još u nježnom djetinjstvu od franjevaca koji su zalazili u njihovu kuću. Film je snimljen u toj istoj kući u Samoboru, uglavnom u podrumu gdje se nalazila destilerija i društveni prostor za njegove prijatelje, pasionirane degustatore i hedoniste. Rakijaški dnevnik je u neku ruku vizualna rekonstrukcije audio zapisa, u kojem je ton izuzetno važan, a na njemu su radili autor glazbe Goran Štrbac i Martin Semenčić koji potpisuje oblikovanje zvuka, nagrađeno Zlatnom arenom na ovogodišnjoj Puli. Sve naravno ljudi iz Haberova kruga. Haber je umro od infarkta u ljeto 2014.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
19.08.2015.