Trinaesti Gastro film festival
Suncokreti
Dok putujete prema Osijeku, sa svih strana zlate se polja suncokreta. Ima naravno i onih prljavosmeđih pšeničnih polja, i svijetlozelenih nasada kukuruza, a mogu se vidjeti i skupine kombajna, koji miruju poput kakvih dobroćudnih brontosaurusa i čekaju da progutaju sve to obilje buduće hrane, ali nekako najviše raduju suncokreti. Prije nego ih prerade u ulje, svojom sunčano žutom bojom zabljesnu u oku promatrača kao nagovještaj da su bolja vremena, uvijek, nekako pred nama.
U Osijeku je 4. srpnja održan trinaesti Gastro film festival, na koji je ove godine bilo prijavljeno sedam filmova u dvije kategorije, kojima je tema naravno hrana, njena priprema, a nadasve užitak koji nam jelo donosi. Hrana je naime temelj egzistencije, što najbolje znaju oni koji u jelu oskudijevaju.
Stručni žiri djelovao je u sastavu Duško Popović, novinar i filmski publicist iz Zagreba, kao predsjednik te Ladislav Keler, autor iz Osijeka i Željko Ćernić, snimatelj iz Osijeka, a dodijelili su dvije prve nagrade te dvije diplome.
Photo by Nataša Dorić
U kategoriji tematskih filmova najboljim je proglašen Hrvatski lonac (penzionerski) Željka Radivoja iz Kinokluba Zagreb-SF (sekcija fosila), tužno humorna priča o receptu za pripravu jela od povrća i suhih svinjskih kostiju, koje se pravi tako da potraje i jede se bar tjedan dana, a diplomu je osvojio rad Zlevanka Krune Heidlera, Foto kino klub Drava Đurđevac, prije svega zbog čiste filmski obrađene teme bez dodatnih objašnjenja i zbog neformalnog pristupa.
Najboljim u otvorenoj kategoriji proglašen je film Moja kućica, moja slobodica skupine autora Video družine BezVizije iz Slavonskog Broda, o neobičnoj nastambi i njenim stanovnicima koji na obroncima Dilj gore, što se iz ravne Slavonije uzdiže sjeverno od Slavonskog Broda, provode arkadijski život u slobodi i čvrsto povezani s prirodom, a diplomom je ovjenčan film Željka Radivoja, Kinoklub Zagreb-SF Proljetna rapsodija o kojem je Mihovil Pansini, samo nekoliko sati prije smrti, rekao da je poput haiku poezije, ili još bolje, poput haiga (vrste japanskog slikanja jednostavnih slika kojima se ilustriraju haiku pjesme). Još jedna posveta onom koji više nije s nama i sjećanje na možda najvećeg od najvećih autora amaterskog filma koje smo imali.
Organizatori Gastro film festivala bili su Video klub Mursa Osijek i Turistička zajednica Grada Osijeka, pokrovitelj Grad Osijek, a potporu je pružila i Osječko-baranjska županija. Direktor festivala je bio Branko Hrpka, koji je ovogodišnje sudionike i druge autore koji se bave ovom vrstom filma pozvao da sudjeluju i na idućem, četrnaestom Gastro film festivalu, 2016. godine, a tehnički direktor Aleksandar Muharemović.
Projekcija je održana u Ljetnom kinu u dvorištu Doma tehnike u Tvrđi, a program se, u popratnom dijelu, sastojao od gastronomskih sadržaja majstora kotlića iz Kazališne kavane, posebno čobanca koji je naišao na opće oduševljenje, poderanih gaća koje su, skupa s prigodnom etno izložbom, pripremile članice Etno centra Osječko-baranjske županije te raznih vrsta domaćih, bakinih slavonskih kolača koje su spravile snaše iz Šokačke grane. Uza sve to se i ljetna vrućina lakše podnosila (posebno kad se čovjek dobro najede, ufff!), a i komaraca je bilo znatno manje (iako smo nakon buđenja u nedjelju na sebi pronalazili nešto znakova nasilja).
Sve u svemu, Slavonci su još jednom pokazali kako se uživa u životu! Valja se vratiti i nagodinu!
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com
07.07.2015.