Katica Šarić

(P)Ogledi

Kaću svi poznaju. Jedni kao socijalnu pedagoginju koja vrijedno radi u Osnovnoj školi Rudeš, u Zagrebu, okružena svakoga dana dječjim problemima s drugima, i sa samim sobom, koje pokušava riješiti. To je posao koji zahtijeva obilje znanja, strpljenja i ljubavi, i cijeloga čovjeka. Drugi je znaju kao uspješnu voditeljicu Udruge za promicanje multimedijalnog stvaralaštva u svrhu prevencije Hodači po žici, koju vodi skupa s Mirjanom Jukić, profesoricom hrvatskog jezika. Za njima je zavidna množina filmova koje su snimili učenici OŠ Rudeš, jednako brojna lista nagrada koje su osvojili kod kuće i u svijetu, a posebno vrijedna činjenica da su kroza sve te godine medijski odgojili niz mladih poznavatelja filma koji su ostali aktivni i poslije završetka škole pa se neki od njih čak spremaju za nastavak studija i bavljenja filmom, kao životnim opredjeljenjem. Nisu se zadržali samo na svojim učenicima nego su neumorno obišli i dobar dio Hrvatske održavajući kratke filmske radionice i potičući na filmsko stvaralaštvo. Da su uspjeli, pokazuje i osnivanje nekih školskih filmskih skupina koje su nastale poslije njihova dolaska, pa čak i osvojene nagrade tih istih skupina i klubova, ta doslovno slatka konkurencija. I još nisu dovršile taj put!

Mnogi Kaću poznaju i kao aktivnu članicu civilnoga društva, posebno u onim segmentima okrenutim socijalno deprivilegiranim ljudima, bilo da je riječ o osobama s invaliditetom, siromašnima, pripadnicima nekih nacionalnih manjina koji žive u neprimjerenim uvjetima. Obilazi ih, organizira razne sadržaje, a kada treba pomaže i sasvim konkretno, prikupljanjem odjeće ili novca za kupnju električnih žica ili vodovodnih cijevi, već kada što treba.


Gospon Slavek, photo by Katica Šarić

Uz vedru narav, sklonost da zapjeva i zapleše, protulumari u društvu u kojem često baš ona daje ritam, Katica Šarić ima još jednu veliku strast. Više od dvadeset godina fotografski bilježi sve ono što se oko nje događa, ljude, njihova lica, često i skrivena, drugima neprepoznatljiva, događanja, nekada privatna i osobna, nekada i ona od općeg značenja, pejzaže, i urbane i one u kojima se čini kako još vlada divljina, sloboda i nesputanost, sve ono što ne promakne njenom senzibilnom oku.

Prvu samostalnu izložbu fotografija imala je 1995. godine u KSET-u (Klubu studenata elektrotehnike) u Zagrebu, pa 2003. u Kulturno-informativnom centru Zagreb, zatim 2007. u Centru za kulturu Čakovec, iduće godine u Varaždinskim Toplicama i 2014. u Foto klubu Bjelovar, gdje je izložila seriju fotografija nazvanu (P)Ogledi. Sudjelovala je i na zajedničkim izložbama fotografije 1998. godine u Sankt Peterburgu, Rusija, 1999. godine u Centru za mirovne studije Zagreb i 2008. u Etnografskom muzeju grada Zagreba.

Vodila je fotografske radionice u Kutini i Zagrebu, a okušala se i kao suradnica u izdavaštvu. Njenim su fotografijama opremljene Hrvatske čitanke za sedmi i osmi razred osnovne škole, u izdanju Naklade Ljevak, a snimila je i vrsne naslovne fotografije u više brojeva časopisa Epoha zdravlja.  

O svojim fotografijama kaže: “Gledajući zapažamo stvari, pojave, ljude, emocije…Pažljivim ili dovoljno dugim gledanjem moguće je u objektima našega  gledanja vidjeti odraz vlastitog trenutačnog stanja. Svaki dan poklanja nam priliku za nove uvide, pruža nam mogućnost da to zabilježimo.“

Izložba fotografija (P)Ogledi nastajala je od 2004. do 2010. godine, a prati voditelje i polaznike Škole medijske kulture koja je u tim godinama održavana u Trakošćanu, Varaždinskim Toplicama i Čakovcu.

Duško Popović

17.11.2014.