Izložba i projekcija Luke Klapana
Pola Pridrage
Klub zadarskih studenata odnosno Klub Zadrana u Zagrebu nalazi se, unatrag proteklih šesnaest godina, u Kukuljevićevoj ulici, između Britanskog trga i Zelengaja. Široka ulica, gotovo bi se reklo park između dva asfaltirana kolovoza, s desne se strane zove Radnički dol, a s lijeve je nazvana po znamenitom Sakcinskom, koji je 2. svibnja 1843. godine u Saboru održao prvi govor na hrvatskom jeziku i kojeg se smatra utemeljiteljem hrvatske historiografije.
Ova dualnost ulice koja nosi dva imena na neki se način očituje i u događanju u petak, 26. listopada, kada je u Klubu postavljena izložba slika Luke Klapana iz ciklusa Primorski krajolici i prikazana dva njegova filma, Ruke od kamena iz 2009. i Pridraški fragmenti iz 2010. godine. Dvojnost njegova umjetničkog izričaja danas se najčešće naziva multimedijalnošću. I zaista, ako bi trebalo odrediti je li Klapan više slikar ili je dublje uronio u film, bilo bi teško povući preciznu granicu.
Kadar iz filma Pridraški fragmenti
Kada je, početkom sedamdesetih prošloga stoljeća, Luka Klapan u njoj rođen, Pridraga je, u zadarskom zaleđu, imala gotovo tri tisuće stanovnika. Danas ih je 1430. Pola, i manje.
O tome govore i njegove slike i filmovi, koje snima tek u zadnje četiri godine, pa ih još nema puno, ali su već obdareni mnogim priznanjima. Na slikama su gotovo uvijek vedute malih mjesta iz Dalmacije i Zagore, s karakterističnim kamenim građevinama, s modrinom mora iza njih i vedrinom neba nad njima, s obiljem raznobojna raslinja i - bez ljudi. Ti gradovi i sela žive, ali je tragova života u njima sve manje. Tako je i u Lukinim filmovima. Mile Babić u Rukama od kamena svakodnevno u svojoj kavi, svom kamenolomu, razdvaja kamene ploče kojima su sve donedavno pokrivani krovovi kuća u Prigradi i dalje, i svake večeri brižno sakriva alat, da ga čeka do sutra, no čovjek se mora pitati od koga, kad nikoga kraj njega nema. Od prije četrdesetak godina kada je pola Pridrage otišlo u Njemačku, a u mjestu ostali uglavnom starci, život se polagano gasi.
Možda o tome najbolje govori onaj kadar iz Pridraških fragmenata u kojem se momak udvara djevojci, donoseći joj rujnu jabuku i držeći joj ruku u krilu, dok su oboje oslonjeni na suhozid. I ona i on su, naime, duboko u srednjim godinama. Iznad pedesete. Teško će tu biti djetinjeg plača. I smijeha.
Iz ciklusa Primorski krajolici
Tražeći iskrice života, Luka Klapan uranja u prošlost, u slikama i filmovima prisjeća se priča svojih baka, podržava životne mudrosti djedova, oslanja se na tradiciju, kamen, vjeru, običaje, poštenje…Pola je ostalo, ali ta polovina živi, učimo gledajući ih. I, nesvjesno, navijamo da opstanu!
A svugdje moramo vidjeti isprepletenost njegova slikarstva i filmskih kadrova, likovnost koja u svakom filmu izbija iz pozicije kamere i kuta pod kojim svjetlo prodire kroz prozore, u skladu boja, u onom žaru koji se probija kroz sivilo pepela pod pekom, osjetiti preglednost svih onih ptičjih perspektiva koje nas na slikama nose iznad njegovih sivih građevina i plavih, crvenih i žutih krošnji maslina i borova. I osjetiti kako je mnogo povjerenja među autorom i njegovim junacima, kako su za snimanja zaboravili da je on tu, oboružan tehnikom i znanjem, pa se ponašaju kao da ga uopće nema.
O stvaralačkom opusu Luke Klapana govorili su načelnik općine Novigrad Joso Klapan, tajnica Hrvatskog filmskog saveza Vera Robić Škarica i likovni kritičar, prof. Stanko Špoljarić. Cjelokupnom su ugođaju svojom izvedbom pridonijele i članice pjevačkog zbora Frajlice.
Izložba, koju su organizirali općina Novigrad, kao pokrovitelj, i Klub Zadrana, ostaje otvorena do 5. studenoga.
Duško Popović
29.10.2012.