Četvrtak 17. listopada je u Hrvatskom državnom arhivu bio posvećen projekciji filmova Zlatka Boureka pod naslovom Veliki stilist hrvatske animacije, a povodom devedesete godišnjice rođenja. Prikazani su Kovačev šegrt (1961) nagrađen za smiono koncipirane likove i scenografiju, I videl sam daljine meglene i kalne (1964) proglašen na festivalu u Beogradu trećim najboljim filmom, a dobio je i drugu nagradu za režiju, nagradu CIDALC te Nagradu grada Zagreba, Bećarac (1966), Kapetan Arbanas Marko (1968), specijalna nagrada u Oberhausenu te specijalna diploma za najbolju grafiku u Mamaji i srebrna medalja u Atlanti i Mačka (1971), dobila prvu nagradu u kategoriji crtanog filma u Beogradu, svi snimljeni po vlastitim scenarijima u produkciji Zagreb filma.
Bourek je rođen 4. rujna 1929. u Požegi, preci su mu bili moravski Židovi, a Zlatko se kao četverogodišnjak 1933. preselio s majkom u Osijek. Kiparstvo i slikarstvo je diplomirao 1955. na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, od 1959. se javlja prvim grafičkim radovima, a od 1963. i slikama. Imao je veliki broj samostalnih izložaba u Duisburgu, New Yorku, Dubrovniku, Varaždinu, Osijeku i Zagrebu i skupnih, posebno u okviru Zagrebačkog trijenala, Izložbe jugoslavenske grafike, Zagrebačke izložbe jugoslavenskog crteža, Vizualnih komunikacija, Nadrealizma i hrvatske likovne umjetnosti, Erotike u hrvatskom slikarstvu, crtežu i grafici, Salona u Rijeci i brojnih drugih, a u inozemstvu u Aleksandriji, Veneciji, Budimpešti, Tokiju, Weisbadenu, Rimu, Ateni, Solunu, Caracasu, St. Poeltenu, na Kubi i drugdje, kao i mnoge scenografije u kazalištu. Kao scenograf i kostimograf debitirao je u Dramskom kazalištu Gavella, a od 1971. često radio u njemačkim kazalištima te od 1988. bio stalni član kazališta Hans Wurst Nachfaren u Berlinu. Godine 1977. je u Dubrovniku režirao lutkarsku farsu Orlando maleroso, a predstavom Hamlet u izvedbi kazališta ITD doživio golem uspjeh i gostovao na najvećim svjetskim kazališnim festivalima.
Kadar iz filma Bećarac
Bio je sklon grotesknom humoru i nadrealističkom osjećaju povezanom s elementima folklora. Umro je 11. svibnja 2018. u Zagrebu.
Od šezdesetih se godina bavio i crtanim filmom često temeljenim na vlastitim scenarijima. Kao redatelj i scenarist snimio je i tri igrana filma. Režirao je između ostalih kratki igrani Cirkus Rex (1965), animirane Školovanje (1970), Love story i Farsa (1973) te Farsa-Crvenkapica 2. dio (1974), Ručak (1979), kratki igrani Mister Ventriloquist (1980) te animirani Most na Orljavi (2002), napisao scenarij za Nestašnog robota (1956), radio scenografije za animirane filmove Cowboy Jimmy (1957), Veliki strah, Happy End i Nocturno, autora Nikole Kostelca (sve 1958), Zmaj, Kod fotografa, Inspektor se vratio kući, Jaje redatelja Vatroslava Mimice, Ludo srce, Djevojka za sve i Krađa dragulja (1959), Proljetni zvuci, Bumerang i Dječak i lopta (1960), Krotitelj divljih konja (1966), Vjetrovita priča i Leteći Fabijan (1968), O mišu i satovima, Hanibalove Alpe, Rođendanska priča, Zvjezdani kvartet, Viktorov jajomat, Sreća u dvoje, Martin na vrhu, Horacijev uspon, Tetke pletke i Maestro Koko (1969), Problem nespretnosti, Duga profesora Baltazara, Lutka bez kose, Zvonko sa zvonika i Alfred noćni čuvar (1971) te za cjelovečernji igrani Kamenita vrata (1992).
Od 2010. je bio redoviti član Razreda za likovne umjetnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a životna mu je preokupacija bila judaistička kultura. Za svoje je umjetničko djelovanje dobio niz nagrada i priznanja, a 2005. i Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.
Program je priredio filmski arhivist Juraj Kukoč, a o autoru i filmovima je poslije projekcije govorio Draško Ivezić, i sam autor animiranih filmova.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com