Već četrnaesta u nizu Škola filma, koju je Pulska filmska tvornica ove godine organizirala  u suradnji s Kinoklubom Zagreb i Hrvatskim filmskim savezom odnosno uz financijsku pomoć Hrvatskog audiovizualnog centra i Društva hrvatskih filmskih redatelja, održana je proteklog listopada u Puli i rezultirala nizom zanimljivih filmova. Mentori su bili filmski autor i medijski pedagog Zorko Sirotić, filmski snimatelj i montažer Martin Šatović te producent i montažer (a pokazat će se, ne prvi put, i vrstan glumac, pa je čak pao prijedlog da se uvede posebna nagrada koja bi se zvala Zlatni Kunac, a dodjeljivala se glumcu koji osvoji najveći broj glasova publike) Marko Zdravković-Kunac, koji se nisu ograničili samo na mehaničko prenošenje znanja već su se pozabavili i poboljšanjem i unapređenjem autorskog i kreativnog pristupa svakom djelu. Na dvije radionice razrade filmskog scenarija odnosno na produkcijskom dijelu Škole sedam je polaznika pokazalo stečeno znanje te su na projekciji održanoj 15. studenoga prikazali svoje eksperimentalne i kratke igrane filmove. Nakon svakoga je Ivan Dobran vodio stručnu raspravu i potaknuo gledatelje na često vrlo kvalitetnu kritičku analizu djela svojih kolega.

Autori kratkih igranih filmova pozabavili su se prvenstveno različitim ljudskim osjećajima te stvorili upečatljive filmske priče. Redateljica Ema Klimman potrudila se filmom Romantika se prodaje istražiti moguće ljudske sudbine te rasvijetliti  međuljudske odnose temeljem posveta na poklonjenim knjigama ili onima koje čitatelji kupuju sami pa još uspiju dobiti posvetu autora, a Masimo Paris se u svom radu Crno pozabavio alkoholizmom kao sasvim drugačijom vrstom ovisnosti, bolesti i strasti. Njegov je glavni lik (kojega vrlo impresivno glumi Marko Zdravković-Kunac) neuspješan u borbi protiv svog zloduha, iako u filmu ima i nešto lakših, pa i humorističnih elemenata. Eksperimentatori su u pristupu povremeno bili bliski igranom filmu, poput autorice Deborah Jančić u Mjesečini, a ponekad više dokumentarnom, kao Božidar Sekulić svojim filmom Puležani, u kojemu se bavi sve prisutnijem turističkom iznajmljivanju kuća i stanova sugrađana, pa je čak izazvao žučnu raspravu među publikom o tome, iako je svakako važnije bilo naglasiti neke čisto filmske elemente, kakvi su dvostruke ekspozicije i specifično kolažiranje koje je povremeno podsjećalo na nadrealizam. Radom Osiromašeni Uran redatelj Sergej Mudrovčić, izmjenom kadrova samoga sebe i (opet!) Marka Zdravkovića-Kunca, s beskrajem svemira i bezbroj zvijezda u pozadini, postavlja niz filozofskih i metafizičkih pitanja, a Jadranka Mitrović filmom Oblici zvuka predstavlja mutnim kadrovima i adekvatnim zvukom živuću stvarnost kroz  perspektivu slijepca. Vlastito shvaćanje vremena pokušava osvijetlili Marija Milovan autorskim radom Moje bijelo vrijeme.

Prvobitno, još od 2004., koncipirana kao ljetna radionica dokumentarnog filma koja  djeluje samo nekoliko tjedana, a od 2007. godine u sklopu Festivala igranog filma u Puli sustavno radi na educiranju mladih pulskih filmskih umjetnika i produciranju njihovih filmova, Pulska filmska tvornica uporno se bavi unapređivanjem filmskog i video stvaralaštva te populariziranjem filmske i video kulture. Od dokumentarnog se filma s vremenom pretvorila u tvornicu dokumentarnih ali i eksperimentalnih i kratkih igranih filmova, a njeni su članovi realizirali nekoliko desetaka djela, mnoge prikazali  na raznim festivalima u zemlji i inozemstvu te za njih dobili vrijedne nagrade i priznanja koja potvrđuju uspješnost rada Pulske filmske tvornice.

Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com