Nova sezona projekcija animiranih filmova u kinu Tuškanac započela je, zorno se pokazalo, u znaku bezrazložnog pesimizma organizatora jer su se nepotrebno opteretili sumnjom u nastavak odaziva publike, koji je već na nekoliko proljetnih večeri bio izuzetan. Iako su prije ljetne stanke najavili projekcije u velikoj dvorani (a sada to prolongirali za početak 2019. godine), publika se u srijedu, 26. rujna ponovo gurala u maloj (u koju stane tek šezdesetak gledatelja), sjedila na svakakvim sjedištima, neki i na podu, jedva vidjela engleske titlove (s obzirom da je dio filmova, razumljivo, bio na japanskom to je veoma važno) pa ugođaj uglavnom nije bio kakav je trebao i mogao biti. Šteta velikog truda i rada na pripremi, odabiru filmova i autora, višekratnom oglašavanju…
A filmove velikog Koji Yamamure, nezavisnog animatora i redatelja, profesora i pisca, ilustratora slikovnica i knjiga za djecu i voditelja mnogih radionica te kustosa galerije AU Praxinoscope (koji je uz to i veliki prijatelj Zagreba i Animafesta) svakako je vrijedilo vidjeti. Rođen je 4. lipnja 1964. u Nagoyi, u početku studirao slikarstvo na Zokei univerzitetu u Tokiju, radio kao crtač pozadina u više animacijskih studija, pa se okrenuo pisanju, animaciji, montaži i režiji te produkciji vlastitih kratkih filmova, među kojima su i petominutni Aquatic (1987), sedam minuta dugi The Elevator iz 1991., pa četrnaestominutni Kipling Jr. iz 1995., desetominutni Your Choice! (Vaš izbor) iz 1999. ili dvanaestominutni Muybrigde's Strings iz 2011.
Kadar iz filma Mount Head
U početku je eksperimentirao s novim i neobičnim vrstama animacije, da bi se poslije posvetio tradicionalnoj, ali je uvijek svjež, inovativan, maštovit i nepredvidljiv, a njegovi filmovi lako prepoznatljivi, iako su u pravilu međusobno sasvim različiti.
Dva su mu najpoznatija i višestruko nagrađivana filma Mount Head (Glava Gora) iz 2002., prikazan i na ovoj projekciji koja je potrajala nepuni sat, za kojeg je 2003. nominiran za Oscara za kratki animirani film ali i dobio Cristal d'Annecy, a 2004. na Animafestu u Zagrebu osvojio Grand Prix, priča o čovjeku kojem na tjemenu stane listati biljka koja se vremenom i pored njegovih upornih nastojanja da ju uništi pretvori u golemo stablo, odnosno A Country Doctor (Seoski doktor) po motivima istoimene zbirke kratkih priča Franca Kafke (1883.-1924.), jednog od rijetkih djela objavljenih za piščeva života, za kojeg je Yamamura 2007. dobio Grand Prix u Ottawi i Ōfuji Noburō Award. Za kratki film Muybridge's Strings je 2011. bio među pet nominiranih za Genie Award.
Na projekciji u Tuškancu su prikazani i The Old Crocodile (Stari krokodil) iz 2005., o ostarjelom vladaru Nila kojem se mlađi smiju i ponižavaju ga sve dok ne pojede jednog među njima i nakon avanturističkog putovanja postane božanstvo u plemenu domorodaca, posebno razigrana i maštovita Fig (Smokva), također iz 2005. godine, pa A Child's Metaphysics (Dječja metafizika) iz 2007., dug pet minuta te Notes on Monstropedia (Bilješke iz “monsterologije”) iz 2016. baš kao i Satie's Parade (Satijeva parada), s glazbom koju je komponirao francuski skladatelj Erik Satie (1866.-1925.) koji je samoga sebe definirao kao gimnopedista i fonometričara, a ne muzičara.
Program priprema ASIFA Hrvatske u suradnji s kinom Tuškanac i Hrvatskim filmskim savezom, sufinanciran je sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra, a koncem listopada se nastavlja sadržajima vezanim uz Međunarodni dan animacije.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com