U četvrtak, 12. travnja u 20 sati, otvara se u Mestnoj galeriji u Ljubljani izložba o Tomislavu Gotovcu pod nazivom Kuda idemo ne pitajte, naslovljena prema Gotovčevom poznatom filmu snimljenom 1966. godine u Kinoklubu Zagreb. Izložba će biti otvorena do 10. lipnja 2018., a kustosice su Ksenija Orelj i Nataša Šuković.
Prva retrospektivna izložba naslovljena Tomislav Gotovac: Anticipator kriza – Kuda idemo ne pitajte, koju su priredile iste kustosice u suradnji s Institutom Tomislava Gotovca, otvorena je 22. rujna 2017., a njenim je održavanjem službeno započeo s radom Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, u prostoru bivše tvornice Rikarda Benčića. Na izložbi je, kroz stotinjak radova, sažeto šest desetljeća umjetničkih aktivnosti našeg najvećeg perfomera, avangardnog umjetnika i heroja popularne kulture, poznatog i cijenjenog i u svijetu. Autorice su priredile presjek kroz razne medije kojima se Gotovac bavio, njegove umjetničke faze, rane i nešto starije radove, često otkrivajući manje poznate i potencirajući ponovo najslavnije, odnosno oslanjajući se na njihove razne odjeke, od članaka u novinama do dokumentacije sa sudskih procesa.
Tomislav Gotovac a.k.a Antonio G. Laurer (prema imenu i obiteljskom prezimenu njegove majke, za koju je bio izuzetno vezan) rođen je 1937. godine u Somboru, a umro 2010. u Zagrebu. Bio je svojevrsni pionir u različitim medijima, između ostalih u širokom dijapazonu od eksperimentalnog do strukturalnog filma, happeninzima, akcijama i performansima, od ranih radova, fotografija, filmova i kolaža iz perioda od 1960. do 1964., do zadnjih performansa iz 2009. Retrospektivna izložba slijedi autorovu identifikaciju s nizom marginalnih osoba, ekscentričnih početnika, ali i ljudi koji su potvrđivali svoju umjetničku poziciju na rubovima društva. Među njima su i urbani nudisti, uzbuđeni propovjednici, razočarani klevetnici i duhoviti agitatori, koji su svikli na razne privlačne, duhovite ali i odbojne načine prikazati svoju ponekad paranoidnu umjetnost i uzburjanu distanciranost od ideala javnog mira i poretka, kakav bi priličio netalasajućoj publici.
Osim Tomovih antologijskih radova, na izložbi su prisutni i pokazatelji javnih odjeka njegovih aktivnosti, bilo da je riječ o medijskim tragovima ili pravosudnim i upravnim uzbunama, ali uvijek u funkciji širenja umjetničkog čina u izvan-umjetničke sfere, kao potvrda bezmjernog Gotovčeva razumijevanja umjetnosti općenito, a filma posebno. S naglašenim ciljem približavanja umjetničkih osjećaja realnostima svijeta u kojem živimo, izložba Kuda idemo ne pitajte približava gledateljima Gotovčev stvaralački filmski model klao model umjetničke kreacije i režiranja vlastite biografije, odnosno vlastita života, gdje se gubi razgraničenje između realnosti i fikcije.
Retrospektiva se bavi prije svega pitanjima autorova redateljskog pristupa filmskom i ne-filmskom mediju, odnosno njegove prisutnosti u bilo kojem mediju, od kolaža i fotografija do performansa i javnog, posebno medijskog prostora. Od posebne su vrijednosti autorove upute za bolje razumijevanje njegove umjetnosti, bilo da su iznesene u brojnim intervjuima, člancima i njihovim naslovima, ili na drugi način, a među njima pitanja autorskih sloboda, mogućih načina izvedbe unaprijed determiniranih uloga, odnosno istraživanja uzajamnih odnosa pojedinaca i dominantne većine.
Izložba je koncipirana u osam cjelina, od uvodne naslovljene Ja sam nevin!, sve do završne Paranoia View Art, a kružna koncepcija prostora daje joj posebno značenje.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com