Možda je pri snimanju sedmominutnog obiteljskog crno-bijelog filma Klizanje iz 1932. godine zagrebačkom zubaru i, s Oktavijanom Miletićem, osnivaču Kinokluba Zagreb dr. Maksimilijanu Paspi na umu bila Sonja Henie, tada dvadesetogodišnja (rođena je 1912., a umrla 1969.) norveška klizačica koje je od 1927. do 1936. bila svjetska prvakinja, a 1928. i 1932. i olimpijska pobjednica (što će ponoviti i 1936.), i po broju osvojenih medalja i titula (bila je i europska šampionka od 1931. do 1936.) do danas ostala najuspješnija umjetnička klizačica u povijesti. Filmsku je karijeru započela još 1927., kao bezimena klizačica u Seven Days for Elizabeth, a do svog zadnjeg filma Hello London iz 1958. nanizala ih je petnaestak (među kojima su Thin Ice, My Lucky Star, Second Fiddle, Sun Valley Serenade i The Countess of Monte Cristo) i bila među najslavnijim i najviše plaćenim glumicama svog vremena. Mala Norvežanka (visoka tek 155 cm) bila je kći jednog od najvećih norveških krznara i svjetskog prvaka u biciklizmu Wilhelma, sama se bavila raznim sportovima, od skijanja preko tenisa i plivanja do jahanja, a njeni su graciozni pokreti pri klizanju bili između ostaloga posljedica rada s tada globalno poznatom ruskom balerinom Tamarom Karsavinom.
Paspini klizači nemaju tu gracioznost, na dva klizališta koja danas ne postoje, u Tuškancu i Miramarskoj, kližu u običnim odijelima, žene najčešće po dvije, držeći se za ruke i sa šubarama ili bar vunenim kapama na glavi, djeca se smiju u kameru, baš kao i sva djeca prije i poslije njih, a glavni je jedan sredovječni gospodin u odijelu od tvida, sa šeširom (sad, jel' bio borsalino ili fedora, ne bismo se mogli zakleti) i kravatom, koji izvodi bravure poput klizanja unatrag, laganog podizanja jedne noge ili blagih pirueta. Kamera je aktivna, iako su švenkovi pomalo tvrdi, prati pokrete i gibanja klizača, a zanimljivo je da Paspa na špicama naglašava da je riječ o amaterskom filmu te se ponegdje ovjekovječio, snimivši samoga sebe, iz desnog poluprofila, kako vrti filmove s projektora.
Projekcija tematskih filmova Maksimilijana Paspe iz nacionalne zbirke Hrvatskog državnog arhiva održana je u petak, 26. siječnja u sklopu programa Noć muzeja '18., s porukom važno je sudjelovati odnosno muzeji i sport – brže, više jače…/citius, altius, fortius…, u dva termina, 18.00 odnosno 22.00 sata. Istodobno je u auli HDA održana izložba odabranih dokumenata iz povijesti sporta, prigodna prodaja naklade HDA te informiranje posjetitelja o arhivskoj djelatnosti.
Uz Klizanje je projekcija obuhvatila i Sport u Zagrebu, desetominutni prikaz raznih sportova, od atletike, preko mačevanja, tenisa, veslanja (i hodanja po vodi, danas nestalog sporta koji se izvodio pomoću dva mala čamca privezana na noge) do jahanja, bez ikakvog spomena timskih sportova, poput nogometa, i s vrlo malo žena, tek dvije dame koje su jedna na drugu nasrtale floretima i jedne jahačice koja je neslavno, ali spektakularno pala s konja pokušavajući preskočiti preponu, sniman od 1934. do 1937., odnosno reportažni prikaz Balkanske igre u Zagrebu, snimljen 1934., u trajanju od devet minuta.
O Paspi i njegovim filmovima govorio je Mladen Burić, načelnik Odsjeka za obradu filmskog, video i fono gradiva HDA. Iako održan u drugom terminu i pod drugačijim naslovom ovo je suštinski bio još jedan, siječanjski i prvi ovogodišnji Filmski četvrtak u HDA, a drugi će se održati 15. veljače za kada su najavljeni dokumentarni filmovi o Dubrovniku, u vremenskom rasponu nastanka od pedesetak godina.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com