Za dugogodišnje posjetitelje Karlovca jedno je od većih (a ugodnih) iznenađenja lijepi paviljon koji se odnedavno pojavio u parku, skoro u neposrednoj blizini Zorin doma. I jednako oku ugodne prilazne staze koja ga okružuju. Uljepšao je filmski Karlovac, moglo bi se reći, kao vrijedna cameo uloga u kakvom dobrom filmu. Samo što će, vjerujemo, njegova uloga potrajati jako dugo!
Poslije svečanog otvaranja 22. filmske revije mladeži i 10. Four River Film Festivala koje je, stjecajem kišnih okolnosti, ipak održano u Zorin domu ispunjenom do zadnjeg mjesta, svima je postalo jasnije zašto se toliko govori o jajima. Jaja su obilježje ovogodišnjih Revije i Festivala, pa se uz tradicionalno žutilo lišća u karlovačkim parkovima i slavljenički, filmski žuti tepih sada pridružilo žutilo žumanjaka u jajima pa je cijeli grad posve žut.
Prije prigodne svečanosti vrijedno se radilo, pa su u Gradskom muzeju održana dva programa pod zajedničkim nazivom Najbolje iz dječje filmske kuhinje, o ljubavi odnosno o toleranciji, pa radionički program za osnovnoškolce, u suradnji s Foto danima mladih, a nazvan Foto priča, debata Snimati nasilje ili reagirati na njega?, a zatim i piknik i speeddating. Radni su dan i svečana večer 22. filmske revije mladeži i 10. Four River Film Festivala zaokruženi projekcijom filma redatelja Igora Bezinovića Kratki izlet, koji je u Karlovcu premijerno prikazan. I, naravno, glazbenim druženjem koje je potrajalo do uhu-hu!
Program se u srijedu sastoji od dva predstavljanja srednjoškolskih filmskih aktivnosti, onog slovenskog filmskog kampa Film Smoothie iz Maribora te već sedmogodišnje (počela 2010.) Ljetne škole filma Gunja, odnosno prve dvije revijsko-festivalske projekcije u Zorin domu. U Gradskom muzeju se nastavljaju projekcije Najbolje iz dječje filmske kuhinje, prvo s temom Ja i svijet oko mene, a onda Prijateljstvo. Popodne Relativity school održava svoj Work in progress, a navečer se u prvom programu Nekad lauerati Revije i Festivala, a danas? odvija autorska večer s Čejen Černić, pobjednicom 39., tada još zajedničke Revije djece i mladih održane 2001. u Čakovcu, s dokumentarnim filmom I to smo mi, i prikazuje igrani film Dan bez imena makedonske redateljice Teone Strugar Mitevske, koji govori o misterioznoj smrti četvoro tinejdžera. Počinje se baš, onako, tvrdo!
Općenito se misli kako je utvrdo kuhana jaja lakše pripremiti nego ona na šorbulu, a najveći je problem naravno u neravnomjernosti kuhanja dva dijela jajeta, bjelanjka i žumanjka. Dovoljno je uzeti nekoliko jaja (koja se, kažu, više vole kuhati u društvu) i veliki lonac (jaja ipak, ma koliko društvena bila ne bi trebala biti nagurana), preliti ih hladnom vodom, pa sve staviti na vatru, a kada malo zakuhaju ili čim vidimo mjehuriće, ugasiti vatru i poklopiti posudu. Jaja će tako odležati desetak minuta, a onda ih valja isprati hladnom vodom. Pri kuhanju visoka temperatura stvrdne proteine u bjelanjku, ali prekuhavanjem se izazove kemijska reakcija koja stvara zelenkasto-sivi ovoj oko žumanjka. Kipuća voda može uzrokovati neželjeno pucanje ljuske, pa je bolje kuhati na manjoj temperaturi.
A jaja se najbolje gule tako da im se ljuska zdrobi na što više malih dijelova, pa ih je lako odjednom skinuti. Bar, u pravilu. Utvrdo skuhana jaja neki samo posole i zagrizu cijela, drugi ih narežu na ploške pa slože po sendvičima, treći ih oblože mljevenim mesom i naprave ukusnu roladu, četvrti…
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com