U maloj dvorani kina Tuškanac, odnosno Hrvatskog filmskog saveza, u ponedjeljak je pod moderiranjem filmske kritičarke i voditeljice izdavačke djelatnosti HFS-a Diane Nenadić održana komparativna prezentacija tri hrvatska filmska medija, dva tiskana i jednog digitalnog. Uz malo prigodnog trijumfalizma Nenadić je, s konstatacijom da ima mjesta za još poneku sličnu inicijativu, naglasila da susjedne Slovenija i Srbija imaju tek jedan ili nemaju niti jedan sličan medij pa se sve češće njihovi kritičari i autori priloga o filmu obraćaju nekom od hrvatskih medija i nude ili traže suradnju, što je još jedan podatak o nužnosti i opravdanosti njihova postojanja. U isto vrijeme se širi krug čitatelja i filmskih zaljubljenika što u ovim ekonomski i na druge načine složenim vremenima svakako nije zanemarivo.
Glavni urednik Hrvatskog filmskog ljetopisa Nikica Gilić govorio je o procesu nastanka časopisa koji su prije dvadeset i dvije godine, kao zajednički projekt Hrvatske kinoteke, Hrvatskog društva filmskih kritičara i Filmoteke 16 (a potom će ga preuzeti Hrvattski filmski savez), pokrenuli Ivo Škrabalo i Hrvoje Turković, gotovo istodobno nagovarajući njega, tada upola mlađeg filmskog kritičara i filmologa u nastajanju, da pokrene još jedan, generacijski, jer su opravdano smatrali da za to ima i smisla i potrebe. HFLJ je sve do nedavno objavljenog 89. broja ostao kvartalni časopis koji omogućava podjednako odavno dokazanim autorima ali i početnicima prezentaciju njihovih razmišljanja i stavova o filmu, pa tako u najnovijem izdanju ima između ostalih priloge o filmskoj priči, dubini polja, klasičnom montažnom stilu i aspektima recepcije, konvergencijama filma i videoigara, pregledu hrvatskog sustava državnih potpora za proizvodnju audiovizualnih djela i njegove usklađenosti s pravilima Europske unije, tematiku Edipova kompleksa kroz nadrealističke filmove nastale od 1970-ih do 2000-ih, filmskoj karijeri Toše Dapca popraćenu foto-specijalom rijetkih fotografija sa snimanja filmova Oktavijana Miletića i Branka Marjanovića ili jedinstvenim postupcima pri upotrebi zvuka u dokumentarnim filmovima Krste Papića.
Mario Kozina, koji je s Tamarom Kolarić urednik Filmonauta, prisjetio se nastanka ovog časopisa prije sedam godina (prvi je broj objavljen 7. srpnja 2010.) i prvih koraka u njegovu profiliranju. Pokretač je bio Dario Juričan, a prvi izdavač Blank, dok je to sada Udruga Filmonaut, počeo je kao digitalno, a od trećeg broja i tiskano izdanje, da bi sve vrijeme nastavio kao prije svega platforma mladih suradnika (iako nije zatvoren ni za suradnju s etabliranijim autorima) i mogućnost za nešto drugačiju viziju filma i njegove medijske prezentacije. Kozina je priznao da je fetišist tiskanih izdanja, iako svjestan vremena u kojima živimo koja preferiraju digitalizaciju, tiskanih će izdanja biti sve manje.
O portalu dokumentarni.net govorio je glavni urednik Hrvoje Krstičević, naglasivši da su u razvojnim planovima ovog najmlađeg filmskog medija u nas, nastalog prije tri godine, pokretanje inačica animirani.net odnosno eksperimentalni.net, koje bi se trebale uskoro pojaviti i čime bi bio zaokružen ovaj vid pregleda, komentara i kritika suvremenog hrvatskog i svjetskog filma. Digitalna izdanja omogućavaju naravno brže reakcije i aktualniji pristup, no pate od brže prolaznosti i lepršavijih sjećanja na iznesene stavove o filmskoj umjetnosti.
U publici su bili brojni predstavnici mlade generacije (i tek jedan veteran) pa bi se već i po tome moglo reći da je budućnost ovih (i mogućih novih filmskih medija) u nas sigurna i obećavajuća.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com