Prije punih trideset godina Dubravka Kalinić-Lebinec i Srećko Lebinec su na Drugoj osnovnoj školi Varaždin započeli s edukacijom učenika iz grada i okolice o filmskoj animaciji, iz koje će poslije niknuti suvremena VANIMA. Dubravka je i danas učiteljica razredne nastave te, između ostaloga, voditeljica izvannastavnih aktivnosti Medijske kulture Dođi, vidi, viči na kojima djeca kroz igru, razgovore i rasprave s filmašima, novinarima i drugim medijskim aktivistima uče o medijima i o različitim medijskim sadržajima.
Razvoj filmske, općenito medijske kulture, prvo se vršio kroz školski kinoklub posvećen prvenstveno animiranim filmovima, koji je kasnije prerastao u svojevrsnu filmsku školu nazvanu Školsko kino Dođi, vidi, viči. U njoj su se gledali i analizirali filmovi primjereni učenicima nižih razreda osnovne škole, a već dugo su aktivnosti posvećene i ostalim medijima. U skladu s novom orijentacijom promijenjen je i naziv, pa se sada zove Medijska kultura Dođi, vidi, viči. Obično ima dvadeset do trideset redovnih i nekoliko povremenih, gostujućih članova.
Uz film bave se i radijem, od upoznavanja izražajnih sredstava, poput šumova, glazbe, govora ili tonske montaže, preko praktičnih spoznaja o prostorima u kojima nastaje radijski program, zanimanjima radijskih novinara, spikera, tehničara i urednika i ulozi pojedinih uređaja, poput mikrofona, mikseta ili računala. Kad je moguće snimi se i neki prilog u kojem sudjeluju djeca, kao gosti, tako da zaista nauče kako njihove izjave ili autorski prilozi odlaze i zvuče u eteru.
Posebno je važno da se ne uče samo tehnikalijama nego i kritičkom razmišljanju o medijima. U tome je duhu i naziv skupine, gdje je dođi poziv na okupljanje, vidi govori o medijskim sadržajima, a viči poziva na kritičko promišljanje i iznošenje osobnih stavova, ali i uvažavanje mišljenja drugih.
Osnovni je cilj grupe razvoj medijske pismenosti i kulture te osposobljavanje za svjesno, sigurno i kritičko promišljanje o filmu, ali i knjizi, televiziji, radiju, fotografiji, internetu, raznim tiskovinama, stripu, karikaturi ili plakatu. Upoznaje se medijska terminologija i razvijaju sposobnost uočavanja estetskih i etičkih vrijednosti u medijima pa i njihova praktična primjena u dječjim autorskim djelima.
Teme i sadržaji biraju se prema interesu učenika, pa i onih negativnih koje se nastoji prepoznati i odbaciti, a koji se koriste za ostvarivanje osnovnih ciljeva grupe. No, ništa se ne može učiniti jednostavnim zaključkom da neki sadržaj nije za njih, nego valja skupa pogledati ili poslušati, proanalizirati i kroz raspravu ih svesti na ono što zapravo jesu.
Iako je jedan sat tjedno premalo za intenzivno medijsko stvaranje, povremeno imaju radionice, na primjer izrade stripa pod vodstvom strip autora ili taktilnih slikovnica, s knjižničarkom, pa su još pjevali ili igrali igre suradnje i koncentracije.
Druženje s filmašima i drugim medijskim ekspertima organizira se ili pozivanjem prijatelja i poznanike koji rade u medijima, ili roditelja koji se nečim zanimljivim bave, pa bivših učenika među kojima su danas lutkari, glumci ili voditelji škole animiranog filma. Postoji i internetska stranica za učenike, roditelje i učitelje Medijska kultura Dođi, vidi, viči, koju je Dubravka Kalinić Lebinec sama izradila i puni ju informacijama o aktivnostima grupe, fotografijama o dosadašnjim gostima, sadržajima koji su učenicima dostupni ako se medijskom kulturom žele pozabaviti i kod kuće te odabirom njihovih autorskih radova.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com