U godinu i pol svoga postojanja potentna filmska skupina Zlatni objektiv, koju čine devetoro srednjoškolaca iz Požege, Adrijana Čertik, Anabela Kika Silić, Karlo Baričević, Mirko Filipović, Luka Malčić, Mislav Mandić, braća Antonio i Denis Pilon te Tomislav Tomljenović, uz svesrdnu pomoć prijateljica Dee Pavičić i Nikoline Šubara, snimila je desetak filmova, a uglavnom je riječ o satiričnim parodijama, skečevima ili bar, filmskim vicevima, poput Mujo i triper (o liječenju zarazne bolesti kozjim mlijekom), Lopovluk (o praktičnim savjetima kako se riješiti provalnika), Voditeljske muke (o odnosima poslodavaca i zaposlenika), Politička posla (u kojem promoviraju svoju stranku D.U.P.E. (Demokratska udruga političke elite) i naravno, ismijavaju brojne slične stranke i političare u nas), pa zahtjevnijeg i ambicioznijeg Smaka svijeta (o snoviđenju vječite teme o zadnjem danu svijeta u kojem živimo) ili po recentnoj reakciji ultra brzog Izbora mandatara (o najnovijem političkom zbunjitisu u nas). Cure i dečki se očito fino zabavljaju, nastojeći jednako zabaviti i svoje gledatelje, pa se pri snimanju previše ne opterećuju sitnicama poput kostimografije i scenografije, a ni kadriranje nije baš imperativno, tako da ponekad glavnom liku nedostaje pola glave, a zna se dogoditi da nema i cijele. Ekipa koja se stala družiti još u osnovnoj školi uglavnom sve radi zajedno, pa kažu da su im filmske ideje i realizacija jednako zajednički, a rješenja su često uvjetovana mogućnostima. Tehnika se uglavnom svodi na Tomislavovu kameru, a izbor lokacija na nečiji trenutno slobodan stan ili sličan privatni ili javni prostor. Obično nitko samostalno ne donosi konačne odluke, sve je plod dogovora u ekipi u kojoj su svi i glumci i snimatelji i montažeri (možda baš zbog toga nema špica na kojima bi se detaljnije razradila uloga i doprinos svakoga posebno?), iako se sve više Denis Pilon i Tomislav Tomljenović dokazuju kao tehničari. Osnovno je imati što više ideja, od kojih se neke i ostvare. Ta mladalačka razbarušenost u pristupu i naglašena zafrkancija u svemu ipak se lagano mijenja iz filma u film pa je sve očitije kako pred sebe stavljaju veće zahtjeve. Vidljivo je to između ostaloga u glumi, koja se od totalne šmire sve više pomiče ka traženju značajki određenog karaktera i snažnijim profiliranjima osobnosti.
Uz ovaj trenutno dominantan pristup bave se i ozbiljnijim temama, poput ratnih događanja u vremenu koje je bilo, kako sami kažu, „dok mi još nismo bili ni u planu“, u reportaži Priča o Vukovaru na koju su izuzetno ponosni ili Božićne priče snimljene proteklih dana, nakon tjedana priprema i realizacije, uz veliku pomoć Gradskog kazališta. Ove veljače namjeravaju snimiti i dokumentarac o Požegi.
Osjećajući se posve kompaktnima i složnima u svim segmentima stvaralaštva nemaju namjeru povećavati ekipu, ali ne isključuju ulet nekog novog, izuzetno talentiranog i kreativnog suradnika. Među planovima su im i izrada jednominutnih filmova s kojima bi se prokušali pojaviti na Hrvatskom festivalu jednominutnih filmova u rodnoj Požegi, a iako su tek na početku, već imaju i prvu počasnu članicu, glumicu Mirnu Medaković. Jedino nije posve jasno jesu li svoje ime Zlatni objektiv odabrali zbog Zlatne doline u čijem središtu djeluju (pa su i za svoj znak odabrali zlatni klas) ili je to ipak odraz njihove samouvjerenosti kako su zaista posebna vrijednost u svijetu filma u kojeg lagano, ali sve upornije zakoračuju. Vrijeme će, kao i uvijek, dati odgovor.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com