U želji da filmska umjetnost dobije svoje mjesto u srednjoškolskom obrazovanju, Hrvatski filmski savez veći šesti ciklus zaredom organizira program Nastave filmske umjetnosti za srednjoškolce u kinu Tuškanac. Od 4. do 9. siječnja 2016., više od sedamdeset učenica, učenika te profesorica i profesora polazilo je navedeni program koji su, prema ideji Vere Robić-Škarice, predsjednice Hrvatskoga filmskog saveza, osmislile Ana Đordić, profesorica hrvatskog jezika i filozofije koja radi u zagrebačkoj XIII. gimnaziji, i doc. art. Jelena Modrić, akademska filmska montažerka zaposlena na Akademiji dramske umjetnosti. Njih dvije su ujedno i predavačice filmske umjetnosti u kinu Tuškanac.
Što one same kažu o programu?
Ponosne smo na činjenicu da je Hrvatski filmski savez već šesti put svima zainteresiranima ponudio ovakav program, jedinstven ne samo u hrvatskim već i u europskim okvirima, ali i na to da program iz godine u godinu raste te da nam se redovito vraćaju stari polaznici. Prošli je ciklus bio organiziran za nastavnike, no došli su i učenici, stoga smo ovaj put odlučile pozvati sve zainteresirane: i učenike i nastavnike, rekla je Ana Đordić te iskazala oduševljenje polaznicima. Ponovo su me posve oduševili svi sudionici: učenici svojim kritičkim, pomnim i zrelim promišljanjem filmoloških tema i činjenicom da su dio svojih zilmskih praznika odlučili provesti na nastavi filmske umjetnosti umjesto na mnogo popularnije, a intelektualno manje zahtjevne načine, ali i nastavnici zato što su još jednom pokazali koliko im je važno stručno se usavršavati, kao i to da prepoznaju ne samo vrijednost nego i nužnost nepravedno zapostavljene filmske edukacije u srednjoj školi.
Na još jednu zanimljivost Nastave filmske umjetnosti u kinu Tuškanac osvrnula se Jelena Modrić. Želja nam je u svakom ciklusu preko gostiju učenicima predočiti da ljudi koji se bave filmom nisu isključivo oni koji doslovno stvaraju filmove, već da postoji niz zanimanja i predanih pojedinaca koji se bave filmom na malo drugačiji način. Tako smo u ovom ciklusu odlučili ugostiti Carmen Lhotku, načelnicu Odsjeka za zaštitu i restauraciju filmskoga gradiva, koja se predano i neumorno bavi zaštitom naše filmske baštine. Carmen je učenicima održala predavanje o zaštiti audiovizualne građe te im je otkrila jedan u potpunosti nov, skriven svijet nitratnih i celuloidnih filmskih vrpci te gotovo filigranskog procesa kemijske i digitalne restauracije filma. Zaštitnica filmske baštine obećala je vratiti se u nekom sljedećem ciklusu nastave kako bi učenicima praktično demonstrirala brzinu gorenja nitratne filmske vrpce.
Jelena Modrić pohvalila je i same polaznike zimskog ciklusa nastave filma. Srednjoškolci nisu uvijek na dobru glasu. S jedne strane, gotovo svakodnevno slušamo o tome kako su srednjoškolci preopterećeni, a s druge strane o tome kako su generalno nezainteresirani, nemotivirani i u kroničnoj nestašici kreativnih ideja, ali i to da svoje slobodno vrijeme provode isključivo u kafićima, na društvenim mrežama ili pred računalima. Dokaz tome da nijedna od tih tvrdnji ne stoji jesu srednjoškolci koji opetovano dolaze na naše cikluse nastave filmske umjetnosti u kinu Tuškanac. Oni pomno prate filmove koji im se prikazuju, aktivno sudjeluju u analizi i interpretaciji svakog filma te vrlo artikulirano argumentiraju. Za mene upravo u tim razgovorima leži razlog zašto se ovi ciklusi redovito održavaju te zašto će se održavati i dalje. Svježina misli, mogućnost međusobne komunikacije, prisustvo dijaloga, upijanje novih znanja te, prije svega, širenje vlastitih filmskih horizonata jesu pravo učenje.
U zimskom nastavnom ciklusu, učenici su imali priliku pogledati sljedeće filmove: Edward Škaroruki (Tim Burton, 1990.), Ne pričamo o vama nego o djeci (Luka Rukavina, 2015.), Djeca raja (Majid Majidi, 1997.), Neki to vole vruće (Billy Wilder, 1959.) i Amelie (Jean Pierre Jeunet, 2001.) te steći cijeli niz novih spoznaja: od funkcije pojedinih filmskih planova do toga što je brišuća panorama, od zvučne slike do filmskog klasika, od konvencija horora kojima se izokreće perspektiva do karakteristika talijanskog neorealizma te od američke prohibicije, preko motiva obmane pa sve do odgovora na pitanje o tome „kako nastaje snijeg“.
Ana Đordić navedenom dodaje: Svakako valja naglasiti sjajnu atmosferu, opuštenu, ali i radnu, kao onu u kojoj se kvalitetno uči, ali i kao onu u kojoj sam nastavnik može učiti od svojih učenika. Učenje je proces koji ne prestaje, a takav je proces i odrastanje, što je posebice jasno ako uzmemo u obzir da neki od na nastavi prisutnih „odraslih“ i dalje djetinje uživaju u filmskom svijetu. Najveći uspjeh nastave filmske umjetnosti u kinu Tuškanac jest upravo u tome. U njegovanju ljubavi prema filmu koja svakako podrazumijeva i elementarno znanje. Istinski se voli samo ono što se poznaje. Ostalo su prolazne romanse.
Ovom prilikom pozivamo sve filmoljupce – i učenike i nastavnike – da nam se pridruže u sljedećem ciklusu nastave koji će se održati od 21. do 25. ožujka 2016. u kinu Tuškanac, a za sve dodatne informacije mogu se obratiti na hselec@gmail.com!