Prvih je pet revija održavano samo u Zagrebu, u Pionirskom gradu, od 1962. do 1967. godine, a zatim je odlučeno da reviju valja koristiti i kao svojevrsnu promociju dječjeg filmskog stvaralaštva i poticatelja da se ono razvije u sredinama gdje ga prije nije bilo ili je privremeno manje aktivno, pa su među domaćinima bili, abecednim redom, i Bjelovar, Čakovec, Đakovo, Filip Jakov, Jasenovac, Karlovac, Kaštel-Sućurac, Knin, Koprivnica, Kutina, Ludbreg, Makarska, Nova Gradiška, Osijek, Pag, Poreč, Pregrada, Rijeka, Sesvete, Sikirevci, Sisak, Split, Šibenik, Varaždin, Virovitica i Zadar. U nekim je gradovima, poput Zagreba, Čakovca, Paga, Kutine, Varaždina, Zadra… revija održana dva ili više puta.
Valja se toga sjetiti na završetku 53. po redu, što lagano ostaje za nama. Dok odlazimo iz Rijeke, koja je bila po prvi puta domaćinom prije skoro tri desetljeća (a nadamo se da će biti ponovo, za koju godinu), malo stariji evociraju uspomene, a mlađi manje ili više pozorno slušaju. Dobro je ponešto naučiti od onih koji su to već prošli, a jednako je dobro stjecati vlastita znanja i otkrivati svoje putove. I poslušati Veru Robić Škarica, uz koju su revije vezane gotovo od samog početka, a dobrim dijelom i danas, i koja u sebi objedinjuje bogata iskustva prošlih dana i spremnost za istraživanje i prihvaćanje novoga, danas i ubuduće.
Na radnom dogovoru voditelja školskih filmskih skupina i klubova te organizatora revije neka su pitanja, stjecajem okolnosti, ostala neodgovorena. Treba odlučiti hoće li se nove revije, od 55. nadalje, odvijati samostalno ili će ponovo doći do fuzije sa srednjoškolcima, hoće li se i dalje putovati ili se trajnije vezati uz jedno mjesto održavanja, treba li zadržati ovaj sustav nagrađivanja ili vratiti onaj s odabirom deset najboljih, bez rangiranja unutar njih, ili se prikloniti nekom trećem modelu, hoće li se revije održavati koncem školske godine, u vrijeme ljetnih odmora ili početkom iduće, a svako od ovih rješenja ima svoje zagovornike i oponente. No, odluke se moraju donijeti, prije svega u interesu djece koje će se i nadalje baviti filmskim stvaralaštvom, pa je pred Hrvatskim filmskim savezom i suradnicima vrijeme dogovora.
Revija je zaista bila sva u znaku djece, naravno prije svega autora prikazanih filmova, i ne samo pobjedničkih, ali i svih onih koji su svojim doprinosom dali dodatan sjaj cijelom događanju. Treba svakako spomenuti malene riječke najavljivače programa pojedinih projekcija (curice u odabranim opravama, dečki ono, ležerno, sportski), koji su, i na engleskom, zvonkim glasom nabrajali prosječno četrnaest filmova u svakoj seriji, pa sve one koji su se motali hodnicima Art-kina Croatia s ne smetaj, radim nešto jako važno izrazom na licu, sve do sudionika koji su na samom završetku, na okruglom stolu postavljali pitanja članovima stručnog žirija. Bilo je tu onih vječnih tema tipa, a zašto naš film nije dobio nagradu, ali i vrlo promišljenih, koji su žiriju dali misliti. Jedni su tako pitali kako postati uspješan u velikom, filmskom svijetu pa dobili niz odgovora koji su se sveli na ljubav prema filmu, upornost i puno rada, druge je zanimalo mora li se baš studirati da bi se moglo baviti filmskom umjetnošću, a odgovoreno im je da je akademsko obrazovanje svakako vrijedna i velika pomoć, ali je ipak presudan talent, kojeg se ne može naučiti, a treći su htjeli znati kako napraviti onaj presudan korak od amatera k profesionalcu na filmu. E, znali smo da u većini malih filmaša čuči neki budući oskarovac!
Iduća će se, 54. revija hrvatskog filmskog stvaralaštva djece održati u Makarskoj, koja tako postaje domaćinom po drugi put. A dalje…?
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com