Ovogodišnja je Nagrada Ivana Filipovića za životno djelo, najviše priznanje koje prosvjetni radnici mogu dobiti u Hrvatskoj, u petak, 11. studenoga dodijeljena profesoru hrvatskoga jezika Josipu Kruniću, koji je od 1. rujna umirovljenik, ali se proteklih trideset i osam godina učiteljstva ne da samo tako odbaciti pa je i dalje itekako aktivan u Osnovnoj školi Antuna i Stjepana Radića u Gunji, a još više u SKIG-u, Studiju kreativnih ideja Gunja kojega je osnovao 1995. godine i uspješno ga vodi sve do danas.
Rođen u Posavskim Podgajcima, nedaleko Županje, odrastao je uz priče svog oca Stipana koji se prisjećao mladenačkih zagrebačkih dana i brojnih posjeta kinima, kazalištima i bibliotekama, a sam je u djetinjstvu čeznuo za radio-detektorom uz čije bi igle i kristale, sa slušalicama na ušima, u ta vremena prije televizije, računala, Interneta i Facebooka mogao pratiti daleke svjetove i događanja pomoću radijskoga signala.
Iz tih se dana pamte i prve filmske projekcije što ih je u Podgajcima vrtio čika Rade iz Vukovara, a znalo se dogoditi i da umjesto zaboravljene role filma zainteresiranim gledateljima tek prepriča što je to tamo bilo. Pa ipak, čarolija filma zauvijek je obuzela maloga Josipa.
Ubrzo su on i njegovi vršnjaci stali „snimati“ svoje filmove, koristeći razne predmete iz kuća i dvorišta kao dijelove filmske opreme i dajući si uloge snimatelja, rasvjetljivača, glumaca i redatelja. Iz tih davnih dana Josip Krunić nosi i svoj filmski nadimak John Ford.
Fotografiju snimila Katica Šarić
Odlazak na studij značio je i ostvarenje dijela snova o filmu, svakodnevne odlaske u kino, nabavku filmske literature i dublje ulaženje u medijsku kulturu općenito, a početak radnoga vijeka i prve korake ka prenošenju stečenih znanja svojim učenicima. To se posebno pojačalo nakon 1976. godine kada je sudjelovao na ljetnoj filmskoj školi u Crikvenici, a poslije povratka pokrenuo školsko kino. U kinu nazvanom Osmijeh učenicima i nastavnicima, ali i roditeljima i svim zainteresiranim stanovnicima Gunje, prikazivali su igrane, animirane i dokumentarne filmove, vodile su se filmske tribine, o filmu se pisalo u školskomu listu.
U petnaestak godina takvih aktivnosti sve se više razmišljalo o autorskom radu, o snimanju vlastitih filmova, no niz je nerješivih problema stajao tim ambicijama na putu. Pa ipak, želja je bila sve jača i tako je 1995. godine osnovan SKIG, a priča o vrijednim i uspješnim gunjanskim filmašima stala se širiti po cijelomu kraju, pa u Hrvatskoj, a uskoro je prešla i državne granice. Prijašnje dugogodišnje aktivnosti novinarske i literarne sekcije i brojne radijske reportaže koje su objavljivali i na Radio Zagrebu tada su dobile i televizijsku nadgradnju, pa su prvi SKIG-ovski uspjesi bile TV-reportaže. Od 2003. godine sve više snimaju dokumentarne i igrane filmove, pa ih se u proteklih osam godina skupilo više od četrdeset, a mnogi su dobili i brojne nagrade i priznanja na domaćim i stranim revijama i festivalima.
Svojim je raznolikim i vrijednim djelovanjem, SKIG kroz protekle godine obuhvatio više stotina učenika, a šestoro je među njima stiglo i do zagrebačke Akademije dramske umjetnosti. Kada se usporedi broj stanovnika Gunje, koja ima manje od četiri tisuće žitelja, to bi bilo kao da je oko 1800 Zagrepčana među studentima produkcije, scenarija, montaže...
A Josip Krunić ne posustaje. Sa svojim se učenicima i članovima SKIG-a sprema na nove poduhvate. Pisat će se, dokumentirati, snimati, odlaziti na natjecanja i vraćati se s novim nagradama. I stalno učiti mlađe, kako bi jednoga dana mogli nastaviti.
Nagrada Ivana Filipovića došla je pravomu čovjeku. Učitelju i mentoru Josipu Kruniću.
Duško Popović