Na 35. reviji hrvatskog filmskog i videostvaralaštva
djece i mladeži, održanoj 1997. u Osijeku, sudjelovali su,
uz članove dječjih klubova iz osnovnih škola, i učenici
srednjih škola, te studenti, koji su često istodobno i članovi
filmskih odnosno videoklubova odraslih. Prije toga su, tijekom
više od trideset godina, dječje revije hrvatskog filmskog,
a zatim i videostvaralaštva, bile organizirane samo u kategoriji
učenika osnovnih škola. Na prvoj zajedničkoj reviji djece
i mladeži sudjelovali su mladi članovi videoklubova Gimnazije
Požega, Mursa iz Osijeka, Videodružine Dubrava i Videokluba
Fiat lux iz Zagreba. S vremenom se broj sudionika iz kategorije
mladeži povećavao pa je na 37. reviji, u Pregradi, bilo
26 dječjih klubova i 12 klubova mladeži, na 38. reviji u
Šibeniku sudjelovala su 32 dječja kluba i 20 klubova mladeži,
a na 42., zadarskoj reviji, održanoj 2004, bilo je već 35
klubova mladeži te šezdesetak dječjih klubova.
U proteklih se osam godina pokazalo kako je
zajednička revija djece i mladeži sve glomaznija, s velikim
brojem sudionika i sa stvaralačkim kriterijima koji su međusobno
suprotstavljeni. Korist od zajedničke organizacije sve je
više narušavana problemima i stvaralačkim, pa i pedagoškim
sukobljavanjima. Osim toga, neki su članovi klubova mladeži
okušavali sreću, a ponekad i dobivali nagrade, i na revijama
odraslih pa je sve to uvjetovalo donošenje odluke o promjeni
dosadašnjeg sustava revijskih prezentacija.
"Filmsko i videostvaralaštvo mladeži zaista je posebna kategorija, jer
na neki način spaja djetinju radoznalost i njihove originalne
pristupe sa željom odraslih da što savršenije i u svakom
pogledu kvalitetnije sačine svoje filmove i videoradove", kaže tajnica Hrvatskog filmskog saveza Vera Robić.
"No, možda je baš revijsko spajanje i prezentacija
stvaralaštva djece i mladeži uvjetovalo da se s vremenom
stao gubiti dio prvobitna šarma dječijeg filmskog i
videostvaralaštva, neopterećenog dobivanjem nagrada i međusobnim,
često i netrpeljivim natjecanjima, dijelom i zbog stava
nekih voditelja dječjih videodružina o isključivoj važnosti
snimanja takvih ostvarenja koja mogu (dapače, moraju!) donijeti
nagrade. Istina je da djeca mogu od svojih nešto starijih
kolega naučiti mnogo toga o raznim aspektima filmskog i
videostvaralaštva, ali je jednako tako istina da ima mnogo
razloga za njihovo stvaralačko, pa time i prezentacijsko,
revijalno razdvajanje."
Višegodišnja razmišljanja o potrebi razdvajanja
na tri revije filmskog i videostvaralaštva djece, mladeži
i odraslih uobličio je prije godinu dana, u pismu naslovljenu
Promišljanje filmskoga stvaralaštva djece i mladeži
karlovački profesor i voditelj Kinokluba Karlovac Damir
Jelić. On tvrdi da je dijete najbitnije u procesu stvaranja
filma, čime se ostvaruje odgojni cilj rada, te da kroz film
dijete promišlja svoje viđenje zbilje, usvaja radne navike,
uči kulturu komuniciranja i spoznaje umjetničke fenomene,
čime se opet ostvaruju funkcionalni i obrazovni ciljevi
rada. No, upozorava profesor Jelić, temeljni je problem,
s kojim se sve više suočavamo, zamjena prioriteta, gdje
se dijete podređuje filmu, kao konačnom proizvodu, a u nekim
ekstremnim situacijama proizvodom se smatra isključivo nagrada!
Damir Jelić zauzeo se u svom obraćanju Hrvatskom
filmskom savezu za dodatnu edukaciju voditelja školskih
klubova u pedagoškom i organizacijskom kontekstu, a najbolje
u sklopu Medijske škole u Trakošćanu. Već je ove godine,
na Sedmoj školi medijske kulture, na drugom stupnju seminara
medijske kulture, dio predavanja održan posebno za voditelje
klubova u osnovnim, a posebno za one u srednjim školama.
Širenje djelatnosti prema pedagoškom promišljanju filmske
umjetnosti za djecu i stvaranje stručnoga tima koji će promišljati
ulogu i utjecaj voditelja u procesu nastanka filmova iduće
su zadaće kojima će se pozabaviti Hrvatski filmski savez.
Profesor Jelić u pismu je istaknuo i činjenicu, koji neki
zaboravljaju, kako postoje dječji filmovi i voditeljski
filmovi u dječjem kontekstu.
Konačno, valja se suočiti i sa spoznajom da
je u posljednje vrijeme u osnovnim školama sve više kuferaša,
kako ih definira gospođa Mira Kermek, tj. ljudi koji pokreću
niz ad hoc projekata na raznim školama, dižu novce,
što je nekima od njih i jedini motiv za takvu djelatnost,
a zatim odlaze ne vodeći računa o stvaralačkoj budućnosti
djece koju su na neki način iskoristili zbog vlastita interesa.
Stvaralaštvo djece koja imaju taj oblik organizacije teško
se može usporediti s radom djece u trajnim školskim klubovima
i družinama.
"Sve veća produkcija djece i mladeži dovela je u posljednjih nekoliko godina
i do sve glomaznijih revija (to se posebno vidjelo na reviji
u Zadru) i neravnopravna natjecanja djece u odnosu na mladež,
prvenstveno zbog potrebe da se kod radova djece naglašava
njihova pedagoška vrijednost i odgojni cilj rada", ističe Vera Robić.
Zbog svega je toga Izvršni odbor Hrvatskoga
filmskog saveza na svojoj osječkoj sjednici, održanoj studenoga
prošle godine, donio odluku o budućoj organizaciji samostalne
dječje revije filmskog i videostvaralaštva (za učenike osnovnih
škola), dok se radovi mladeži, učenika srednjih škola i
studenata te drugih ubuduće natječu na reviji odraslih.
Na dječjoj reviji ukinute su dotadašnje kategorije igranih,
dokumentarnih i animiranih filmova, odnosno TV-reportaža
i druge, te su ustanovljene samo dvije, prema načinu organizacije
kluba ili družine, odnosno prema tomu da li je riječ o jednokratnoj
radionici ili tečaju, koji su rezultirali filmom ili videom,
ili je riječ o sustavnom i višegodišnjem djelovanju školskoga
kluba.
Potaknut je i kvalitetniji rad stručnih ocjenjivačkih
sudova u pedagoškoj domeni, a na osječkom se sastanku raspravljalo
i o potrebi osnivanja posebna fonda za potporu novim filmskim
i videoklubovima, kako bi lakše pokrenuli svoje stvaralačke
procese.
"Na
godišnjoj skupštini Hrvatskoga filmskog saveza, održanoj
veljače 2005. godine, ove su odluke potvrđene i osnažene,
pa je u lipnju ove godine, u Kutini, održana 43. revija
hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece, a mladež će se natjecati zajedno s odraslima,
na reviji koja se potkraj studenoga održava u Đurđevcu.
Ideja o tri revije, djece, mladeži i odraslih, što bi svakako
bilo najbolje i najpravednije rješenje, ostaje nam kao trajna
orijentacija, za čiju je realizaciju potreban dodatni novac,
ali ako dobijemo razumijevanje i potporu mjerodavnih ministarstava
i Zavoda za školstvo, možda na to nećemo čekati predugo",
nada se Vera Robić.
Valja vjerovati kako će navedene odluke
potaknuti još sadržajnije i kvalitetnije te pedagoški
usmjerenije dječje filmsko i videostvaralaštvo u osnovnim
školama, jednako kao i djelatnosti srednjoškolske mladeži
na tom području. Revija u Kutini već je pokazala pozitivne
pomake i opravdanost donesenih odluka u cjelokupnosti
neprofesijskoga filmskog i videostvaralaštva u Hrvatskoj.