Zapis

Projekt V.I.R.á.G. je rad u nastajanju, koji se temelji na osamnaest slova prve intonirane rečenice Introibo ad altare Dei (Pristupam Božjem oltaru) romana Uliks (Ulysses) Jamesa Joycea. Iako rečenica sadrži osamnaest slova, kada se 'zatvori' u prsten, stapanjem prvoga i zadnjeg slova 'I', ostaje osamnaest 'zatvorenih' slova u kružnom toku. Osamnaest slova korespondiraju s osamnaest dijelova Uliksa, a 'zatvoreni krug' je u osnovi njegova romana Finneganovo bdijenje. Svako slovo naziv je kratkoga video-filmskog prizora i samoostalna je mirkojedinica (fraktal), koja ujedno odražava i oblikuje sveukupnu strukturu cjeline. Projekt ENDART nastavak je projekta V.I.R.á.G., koje je posvećen mađarskom umjetniku Miklósu Erdélyju. Verzije u nastajanju minimalno se mijenjaju, što znači da su slične ali nisu iste. Nikada ne teže biti dovršene. Naprotiv, iskustvo prethodne otvara mogućnost oblikovanja nadolazeće. Osim što se sadržaj može mijenjati vodoravno i okomito, njegovim (pre)oblikovanjem, djelo uvijek ostaje otvoreno i nikad dovršeno. Endart No 1 prvi je pokušaj oblikovanja osnovne ideje. Dobivanje uvida. Sastoji se od šest prizora snimljenih u vrtu, velikim dijelom bez gledanja kroz kameru. Rad u povrtnjaku nije prilagođen snimanju, nego obrnuto. Svaki prizor, kao što je već rečeno, naslovljen je jednim slovom navedene rečenice Introibo ad altare Dei. Kreacija nije unaprijed promišljena, nego nastaje tijekom rada. Svaki trenutak realizacije omogućuje vrijednosni sud. Hoće li nešto ostati kako je predloženo ili će doživjeti izmjenu, ovisi o nepredviđenim okolnostima. Ovaj projekt ne smatram konceptualnim djelom! Endart No 2 izveden je većim dijelom iz Endarta No 1, koji je poslužio kao materijal za njegovu realizaciju. Dodani su mu i novi sadržaji. Tim korakom već se naslućuje 'cjelovitost' realizacije projekta i njegova osnovna konstrukcija. Endart No, realiziran 20. prosinca 2003, dosegnuo je svoju 'cjelovitost'. Sadrži osamnaest prizora. Izvorna verzija je ona koja ima označenu matricu-original. Matrica ostaje u posjedu autora. Svim pravima prikazivanja kopije s autorove matrice raspolaže njezin eventualni vlasnik. Kopiranje kopije kataloška je informacija i može se poslužiti samo za internu uporabu. Kopija kopije smatra se reprodukcijom. Endart No 4 'skraćena' je verzija prethodne. Svako slovo navedene rečenice dobilo je svoj prizor. Svaki prizor stoji u odnosu s točno odabranim tekstom iz romana Uliks Jamesa Joycea. Broj stranice nalazi se pored svakoga zasebnog slova. Redoslijed slova u projekciji je linearan, a takav će i ostati. Osamnaest slova INTROIBOADALTEREDE(I) sa svojim prizorima, 'zatvoreni' su u 'loop'. 'Zatvorena' projekcija traje točno 33 minute. Dakle, nakon 33 minute početak se spaja s krajem i projekcija može trajati beskonačno. Trajanje projekcije određuje operater, odnosno, situacija. Autentičnost 'kopije – unikata' određuje datum njegove realizacije. U ovom slučaju to je 9. siječnja 2004. godine. Endart No 4 posebno je izveden za prikazivanje na međunarodnoj izložbi Joyce in Art , koja će se održati u okviru svečane proslave 100 godina Bloomsdaya, ReJoyce Dublin 2004. Autor predlaže da se Endart No 4 presnimi na 35mm filmsku vrpcu, koja bi poslužila za realizaciju prošireno-filmske instalacije. Instalacija bi se sastojala od neprekinute 'loop' projekcije s pomoću filmskoga projektora koji to omogućuje. S obzirom da bi početak i kraj filmske vrpce bio povezan, prestanak projekcije ovisio bi o isključivanju kinoprojektora. To znači, na onom mjetu gdje bi završila, filmska projekcija istodobno bi bila spremna za početak sljedeće. Počeci i krajevi prikazivanja 'pomicali' bi se poput 'precesije'. S obzirom da se osnovna konstrukcija ovoga rada u nastajanju temelji na koncepciji: Nigdje, poigravajući se, Finnegans Wake ne postavlja da svijet zauvijek ostaje isti, pošto živjeti znači svakog trenutka preoblikoati svoju istinu, a kraj prije posvećuje trijumf nad vremenom negoli potčinjavanje njegovim internalnim zakonima. Vječnk povratak? To je vječni polazak, u ovome slučaju sasvim je svejedno gdje se on nalazi, jer: Na periferiji kruga početak i kraj su u istoj točki, kaže Heraklit. S obzirom da James Joyce ima veliku zaslugu što je u ono doba Dublin dobio prvi kinematograf nazvan «Volta», mislim da bi imalo smisla realizirati ovu filmsku instalaciju. 18. siječnja 2004.