Snimiti hrvatski film na temu dvadesete obljetnice Oluje može biti vrlo nezahvalan pothvat za redatelja ukoliko se odluči na drugačije prezentiranje povijesnih činjenica i tradicijskih vrijednosti koji tvore čvrstu sponu jednoga naroda. Zbog toga većina njih takvoj tematici pristupa vrlo oprezno, s dozom strahopoštovanja i zadatkom učvršćivanja duboko ukorijenjenih vrijednosti koje su ključne za održavanje nacionalnog identiteta.
U kratkometražnom eksperimentalnom filmu Parada (8 min, Hrvatska, 2016), snimljenom u vlastitoj produkciji, redateljica Arijana Lekić-Fridrich gledateljima vrlo domišljato predstavlja ideju koja joj se nameće u trenutcima stvaranja filma. U njemu se jasno naslućuje uvjerljiv prikaz okupljanja hrvatskih građana, njihovo slavlje i pokušaj održavanja hrvatske tradicije zbog nužnog i prijeko potrebnog snažnog osjećaja pripadnosti. Film je sastavljen od subjektivnih kadrova, a najveću zaslugu za njegovu uspješnost trebao bi preuzeti snimatelj Ivan Lukić. On iz različitih rakursa stvara umjetničke kadrove u crno-bijeloj tehnici koji izgledaju kao ulične fotografije u pokretu. Fokusiranost izričito na masu koja nešto slavi, gledateljima implicitno daje do znanja da svrha prikazivanja mnoštva nije nužno spomenuti događaj, već izgovor iskorištavanja takve situacije radi stvaranja estetski vrijednih snimki, kadrova. To se postiže i vrlo funkcionalnom redukcijom prirodnih zvukova i šumova pa filmom dominira glasna psihodelična glazba koja označava rascjep između onoga što jest i onoga koji to promatra.
Suptilnim dvostrukim gledištem, Parada ostavlja mogućnost za dvije interpretacije i perspektive, ovisno o gledateljevu iskustvu i gledištu. Primjerice, jedan gledatelj film može promatrati s osjećajem ponosa, dok će drugi, iskusniji, prepoznati redateljev otpor.
No, subverzivan stav redatelja ipak odaje sam naslov. Odabrana riječ Parada, kao znak za dan koji ima veliko značenje za hrvatski narod, jasno daje do znanja idejni podsloj filma i izjednačava bitno i nebitno, okupljanje koje je presudno za izbjegavanje krize identiteta i okupljanje radi okupljanja. Parada sugerira kako parada ponosa i slave vrlo lako može iskliznuti u paradu kiča.