U protekle dvije godine, na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić vodio sam radionicu za igrani film, jednu od praktičnih radionica na Školi. Ulogu voditelja radionice naslijedio sam od Snježane Tribuson, danas profesorice na Akademiji dramske umjetnosti, izvrsne redateljice na čijem sam televizijskome filmu Crna kronika ili Dan žena prvi put radio kao pomoćnik režije. Prije toga, jedino (i meni prvo) iskustvo pravog filmskoga seta bio je moj vlastiti film Veliko spremanje koji sam napisao i režirao godinu prije, netom nakon izlaska s Akademije.
Taj moj profesionalni filmski put započeo je 1999. Iste godine u šibenskom Solarisu održana je i prva Škola medijske kulture. Ove godine, dok Škola slavi svoju punoljetnost, i ja ću svoju filmsku punoljetnost proslaviti na njoj.
U radionici za igrani film polaznici prolaze sve faze proizvodnje kratkog igranoga filma, od rada na scenariju, preko razrade, pripreme i snimanja do postprodukcije koja uključuje montažu i obradu zvuka i slike. Svake godine radionicu polazi približno pet do sedam polaznika koji proizvedu igrani film u trajanju od približno sedam minuta. Radionica traje deset dana i vrlo je intenzivna; polaznici pojedinačno obnašaju sve glavne funkcije u filmskoj proizvodnji. Glavni pristup je učenje kroz praksu. Važno je da polaznici osjete da je film timski rad u kojem postoji hijerarhija posla i odgovornosti, ali u kojem je najvažnija suradnja koja stvara vrlo važan efekt sinergije.
Prvi dan radionice se obično sastoji od kratkog predavanja o osnovama filmskoga jezika i snimanja. Nakon toga počinje rad na scenariju u kojem polaznici dorađuju već započetu ideju i razrađuju je. Tu se obično podijele u grupe koje rade na različitim dijelovima scenarija. Na kraju dana opet se svi okupimo i jedni drugima prezentiramo što smo napisali, te zajednički sklapamo koherentnu cjelinu. Kasnije se sličan princip primjenjuje u drugim fazama, osim u samom snimanju, gdje smo uvijek svi zajedno.
Tako će svaki polaznik tijekom radionice proći faze scenarija, razrade scenarija, stvaranja knjige snimanja, pripreme za snimanje, režiranja, glume, snimanja slike i zvuka, te montaže i postprodukcije slike i zvuka. Na završnoj projekciji svog filma pred publikom moći će osjetiti i kakav učinak imaju njihove kreativne odluke kad se prikazuju na filmskome platnu.
Ja i moji stručni suradnici uglavnom smo tu sa zadatkom da ih usmjeravamo. Nakon kratkih uvodnih predavanja prije svake faze, polaznici uzimaju opremu u ruke i njihova je odgovornost snimiti film. Ja ću biti cijelo vrijeme s njima, spreman odgovoriti na pitanja, dati neki prijedlog, ili čak intervenirati kad nešto pođe po zlu. Ali neću ih držati za ruku. Neću režirati umjesto njih. Najbolje se uči kroz pokušaje, čak i ako pokušaj propadne.
Naravno, još se nije dogodilo da je pokušaj propao. Uz vrijedne i entuzijastične polaznike nemoguće je da puno toga pođe po zlu. Prošle smo godine, primjerice, imali vrlo zabavnu vježbu u kojoj su polaznici glumili sami sebe kako traže lopova koji im je ukrao film koji su napravili. To je bio svojevrstan metafilm, film o filmu, s elementima krimića, akcije, ali i nekim nadrealnim elementima. Imali smo vrlo raznovrsnu grupu polaznika, različitih mentaliteta, koji su u vrlo napornom snimanju dali sve od sebe, uz puno zabave i smijeha. Bilo je i trzavica, netko je nekome katkada išao na živce, ali i to je element filma koji treba iskusiti. Na kraju se ionako sve to zaboravi, ostaje samo činjenica da ste napravili nešto veliko i značajno, što stvara osjećaj zajedništva.
Također, premda smo imali ideju da jedan od glumaca zapliva u trakošćanskom jezeru, na kraju smo od toga odustali iz sigurnosno-higijenskih razloga. Stoga je zamjenu odglumio hotelski bazen. Da, hotel Trakošćan u kojem se Škola održava ima i bazen i saunu, ali zbog zagušenog rasporeda i obveza polaznici (i voditelji) nemaju baš puno vremena iskoristiti njihove blagodati.
Tijekom godina Škola medijske kulture Dr. Ante Peterlić mijenja se pomalo organski, prilagođavajući se novim pravilima i vremenima, ali njena glavna vrijednost je da polaznicima, bez obzira na vrijeme, daje vrlo širok spektar praktičnog i teorijskoga znanja. Radionica za igrani film također se pomalo mijenja. Deset dana je ipak premalo da bi se naučilo sve o igranome filmu. Namjera mi je da u svakoj novoj radionici stavimo fokus na neki drugi element filmskoga stvaranja, tako da netko može, ako želi, sudjelovati u toj radionici i nekoliko puta, i da svaki put nauči nešto novo. Ove godine posebnu ćemo pozornost posvetiti glumi u filmu i radu s glumcima. Gluma je često zanemaren, ali vrlo važan element koji može učiniti film iznimnim. Rad s glumcima je kompleksna i pomalo apstraktna tema, ali i o njoj se najbolje uči kroz zadatke i praktični rad.
I za mene je rad na Školi veliko iskustvo. Glavna vrijednost Škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić, osim vrlo širokog spektra znanja koje nudi, su njezini voditelji, svi vrhunski stručnjaci i izvanredni umjetnici. Premda se filmom bavim već gotovo dvadeset godina, vjerujem da bih mogao još dosta toga naučiti na nekima od radionica na Školi.