Uvod
Listajući rukopise (neke objavljene, a neke ne) dr. Mate Kukuljice, osnivača i dugogodišnjeg pročelnika Hrvatske kinoteke, redovitog predavača i jednog od voditelja Ljetne filmske škole koja se od početka 70-tih godina održavala u nekoliko mjesta – od Trakošćana, preko Crikvenice do Šibenika i natrag, izrastavši u današnju Školu medijske kulture koja s ponosom nosi ime dr. Ante Peterlića, naišla sam na zanimljiv tekst iz 1984. g. , čiji početak glasi ovako:
„O filmskoj baštini, za razliku od filmske proizvodnje vrlo se malo piše, a i kad se piše onda se razmatraju problemi koji širem čitateljstvu djeluju preozbiljno, jer kako uopće usporediti vijest o novoj ljubavi neke glumice, trač o sukobu uvaženih redatelja s viješću da je, na primjer film Faust Oktavijana Miletića iz daleke 1933. godine prebačen s 9,5 mm vrpce na 35 mm vrpcu?“
Prošlo je trideset godina otkako je napisan taj tekst, a u percepciji javnosti o tome što mi to (i zašto) zapravo radimo, nije se promijenilo mnogo. Zato sam odlučila da ovaj tekst ne bude teorija, nego kratak pregled kroz postupke zaštite audiovizualne baštine, predočen na primjeru dugometražnog igranog filma Nedjelja redatelja Lordana Zafranovića iz 1969. g. , koji se upravo nalazi u fazi restauracije digitalnim postupkom.
Nedjelja, L. Zafranović, 1969.
Svakodnevica i izazovi filmskih arhivista i arhivskih tehničara
Stručni djelatnici Hrvatskog filmskog arhiva (Hrvatske kinoteke) u kojem je trenutno pohranjeno oko 27 milijuna metara filmske vrpce i preko 14.000 filmskih naslova, kontinuirano vrše stručni nadzor i pregled trajno pohranjenog izvornog filmskog gradiva, s posebnom pažnjom kad je riječ o originalnom negativu slikovnog i zvučnog zapisa, koji u sebi sadrži najviše informacija. Paralelno se provodi i kontrolni pregled kopija domaćeg filma, kako bi se utvrdilo njihovo stanje i u skladu s kriterijima za čuvanje filmskog gradiva, po potrebi izvršilo zaštitno presnimavanje, a zatim i izlučivanje trajno oštećenih i neupotrebljivih materijala.
Filmsko gradivo nastalo u razdoblju od 1954. do 2000. snimljeno je na acetatnoj-kiseloj filmskoj vrpci, osjetljivoj na vlagu i temperaturu. Posebno je nestabilna i sklona razgradnji filmske vrpca u boji iz šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, uslijed čega je kod pojedinih naslova vidljiva pojava vinegar syndroma - oštećenja koje nepovratno razara filmsku vrpcu.
Stručnom analizom još je 1995. g. ustanovljeno da je zbog neprimjerene pohrane u spremištima producenata (ne smijemo zaboraviti da je Hrvatska kinoteka osnovana tek 1979.), teško oštećeno izvorno filmsko gradivo (slikovnih i tonskih zapisa) pojedinih dugometražnih igranih, animiranih i velikog dijela dokumentarnih filmova. Producenti se godinama nisu pridržavali preporučenih standarda korištenja originalnih negativa (samo pet puta) i zbog uštede nisu izrađivali zamjenske izvorne materijale (dubl/inter pozitiv i dubl/inter negativ) filma. Sve kopije potrebne za distribuciju u zemlji i inozemstvu, izrađivane su izravno iz original negativa. Od teškog oštećenja i nemogućnosti rekonstrukcije u opasnosti su zbog svega navedenog i mnogi filmovi iz osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća.
Nedjelja, L. Zafranović, 1969.
Restauracija digitalnim postupkom - ove godine
U okviru provođenja Programa komplementarnih djelatnosti, Hrvatski audiovizualni centar prihvatio je projekt Hrvatskog filmskog saveza iz područja Zaštite audiovizualne baštine, uključujući kinotečnu djelatnost za 2016. g., čime je omogućen nastavak dugogodišnje uspješne suradnje između HDA (Hrvatske kinoteke) i Hrvatskog filmskog saveza, radom na zajedničkoj restauraciji jednog dugometražnog igranog filma.
Pripremni elaborat restauracije prva je i nezaobilazna faza postupka cjelovite zaštite svakog filmskog naslova, iznimno važna za izvođače digitalne restauracije, a on izgleda otprilike ovako.
Nedjelja, debitantski dugometražni igrani film Lordana Zafranovića (u trajanju od 99 min) snimljen je 1969. godine na 35mm crno-bijeloj i kolor acetatnoj filmskoj vrpci, u tehnici wide screen.
Prvi cjelovečernji igrani film Lordana Zafranovića, tada još studenta režije na Filmskoj akademiji u Pragu, prema scenariju splitskog književnika Živka Jeličića, nastao je na temelju vlastitog filmskog predloška – kratkometražnog (desetominutnog) igranog filma istoimenog naslova u kojem se autor (prema vlastitim riječima) bavi suočavanjem glavnih junaka sa civilizacijom: „S jedne strane je čovjek onakav kakav u biti jest, a s druge strane civilizacija kakva nužno mora biti.“ Film sastavljen od poglavlja čiji naslovi (More; Kamen; Trajanje…) sugeriraju autorovu metafizičku tendenciju, nastao je kao produkt čak trojice debitanata – redatelja Lordana Zafranovića, snimatelja Predraga Pege Popovića i nositelja glavne muške uloge, Gorana Markovića (kolega s nadaleko poznate praške filmske škole, FAMU). I u glavnoj ženskoj ulozi se po prvi puta pojavljuje, tada još učenica 3. razreda gimnazije, a danas proslavljena glumica – Nada Abrus, dok punu podršku mladoj ekipi daju doajeni hrvatskog glumišta: Relja Bašić, Mia Oremović, Tonči Nalis i drugi.
U dugometražnom filmu koji priča o petorici mladića i čitavoj galeriji likova oko njih u jednom nedjeljnom danu, pratimo Ivana, glavnog junaka koji nosi u sebi sukob mladog čovjeka između onoga što želi i onoga što smije, između onoga što sanja i onoga što mu donosi štura stvarnost. Zbog ljubavi prema Mariji spreman je prigušiti svoj revolt prema svijetu oko sebe i poput milijuna ljudi uklopiti se u postojeće društvo, zatajiti svoju prirodu i zasnovati vlastiti dom, sve dok ne izbije unutarnja pobuna (prikazana u posljednjoj sceni filma) – ukradeni autobus s grupom mladića juri ulicama i ruši sve oko sebe...
Nedjelja je diplomski rad Lordana Zafranovića, apsolventa režije u klasi prof. Elmera Klosa na FAMU u Pragu, i Predraga Pege Popovića, apsolventa kamere u klasi prof. Vaclava Hanuša. Film je realiziran u produkciji Filmskog autorskog studija i uz suradnju Filmskog studija Barandova (ČSSR), VIBA filma, Ljubljana i FAMU, Prag.
Sve navedene činjenice, uz najvažniji kriterij - neadekvatne tehničke karakteristike postojećih filmskih materijala, nastale različitim mehaničkim i kemijskim oštećenjima protokom vremena, razlog su što je Nedjelja, predviđena za restauraciju u 2016. g. Producent filma je FAS – Filmski autorski studio, a HDA ima pravo na restauraciju i izradu zaštitne kopije obaveznog primjerka sukladno Zakonu o arhivskom gradivu i arhivima - članak 43. alineja 7 (NN 105/97; 64/00; 65/09; 125/11).
Jezik i pismo: hrvatski, latinica
Dozvola za prikazivanje:od 22. srpnja 1969.
Opis stanja arhivskog filmskog gradiva
Dugometražni igrani film Nedjelja, snimljen je na 35 mm crno-bijeloj acetatnoj filmskoj vrpci različitih proizvođača – Ilford, Ferrania i ORWO, ukupne dužine 2.703 metra, u tehnici wide screen, a sastoji se od 10 rola original negativa slike + 1 role inter negativa na acetatnoj filmskoj vrpci u boji i 5 rola ton negativa.
Original negativ filma (br. 1.603 IM) na Ilford, Ferrania i ORWO crno-bijeloj filmskoj vrpci iz 1960-tih godina s acetatnom podlogom, ukupne dužine od 2.576 metara, sastoji se od 10 rola 35mm. Pregledom je ustanovljeno da vrpca stara preko 45 godina, iako lagano valovita cijelom svojom dužinom (što ukazuje na početak pojave vinegar syndroma), nema značajnijih mehaničkih oštećenja, a emulzija je dobro očuvana.
Na svim rolama, na podlozi ima sitnih kratkih ogrebotina samo na krajevima rola. Samo na nekim rolama povremeno je na podlozi vidljiva pokoja duža slabija ili jača ogrebotina. Perforacija nema značajnijih oštećenja a nema ni mnogo ogrebotina.
Zbog navedenih nedostataka, nakon kontrolnog pregleda 25.01.2016.g., tehnička ocjena izvornika je 1.
Ton negativ filma (br. 1.603 IM) snimljen obostrano na Agfa-Gevaert crno-bijeloj
filmskoj vrpci s acetatnom podlogom, ukupne dužine 1.479 metara, sastoji se
od 5 rola 35mm. Materijal star više od 40 godina, nema značajnijih mehaničkih oštećenja. Samo ponegdje vidljiva je poneka lagana ogrebotina, uglavnom na krajevima rola koja ne
ulazi u tonski zapis. Perforacija je korektna, osim jednog oštećenja koje je popravljeno selotejpom. Zbog navedenih nedostataka, nakon kontrolnog pregleda 26. 01. 2016. g., tehnička ocjena izvornog zvučnog zapisa je 0+.
Kombinirani dubl negativ + inter negativ filma (br. 5.362 IM) izrađen 2002. g. u sklopu programa Zaštite i restauracije filmskog gradiva fotokemijskim postupkom na
poliesterskoj filmskoj vrpci, ukupne dužine 2.703 metra, sastoji se od 11
rola 35mm. Materijal nije korišten i nema novih mehaničkih oštećenja. S obzirom na to da
original negativ ima 10 (crno-bijelih) rola, jedanaesta je kopirana iz stare tonske kopije
na filmskoj vrpci u boji, pa se ova emulzija sastoji od crno-bijelog i kolor materijala (10+1)
Nakon kontrolnog pregleda 27. 01. 2016.g., tehnička ocjena zamjenskog izvornika je 0.
Kombinirani dubl pozitiv + inter pozitiv filma (br. 5.362 IM) izrađen mokrim kopiranjem iz original negativa 2001. g. u sklopu programa Zaštite i restauracije filmskog gradiva fotokemijskim postupkom na poliesterskoj filmskoj vrpci Kodak, ukupne dužine
2.703 metra, sastoji se od 11 rola 35mm. Materijal nije puno korišten (osim za izradu novog KDN-a), pa nema novih mehaničkih oštećenja. Jedanaesta rola (za razliku od prvih 10) kopirana je na kolor materijalu (u crvenom štihu po režijskoj zamisli) kao i u KDN. Nakon kontrolnog pregleda 28. 01. 2016. g., tehnička ocjena zamjenskog izvornika je 0.
Tonska kopija filma (br. 19 D) na Ferrania crno-bijeloj i kolor filmskoj vrpci s acetatnom podlogom, ukupne dužine 2.703 metra, sastoji se od 5 rola 35mm. Na kopiji starosti 36 godina vidljiva su oštećenja – transparentne mrlje na emulziji na 1. i 2. roli koje se ne vide na projekciji. Počeci i krajevi rola jače su ogrebeni i kišoviti. Sredina rola je slabije ogrebana osim na 4. roli gdje su vidljive duboke ogrebotine. Perforacija je valovita, što ukazuje na početak pojave vinegar syndroma. Nakon kontrolnog pregleda 29. 01. 2016. g., zbog navedenih većih nedostataka, tehnička ocjena oštećenja kopije je +3.
Tonska kopija filma (br. 19 a D) na Ferrania crno-bijeloj i kolor filmskoj vrpci s acetatnom podlogom, ukupne dužine 2.706 metara, sastoji se od 5 rola 35 mm. Na kopiji starosti 36 godina vidljiva su oštećenja – počeci i krajevi rola jače su ogrebeni, dok je sredina rola slabije oštećena, sa sitnijim ogrebotinama, duž cijelog filma. Sitnija oštra ogrebotina vidljiva je i na tonskoj crti duž cijele kopije. Nakon kontrolnog pregleda 28. 01. 2016. g. ,zbog svih navedenih nedostataka, tehnička ocjena oštećenja kopije je +3.
Tonska kopija filma (br. 4.929 D) na Kodak crno-bijeloj i kolor poliesterskoj filmskoj vrpci ukupne dužine 2.706 metara, sastoji se od 5 rola 35 mm. Nulta kopija izrađena 2002. g. postupkom fotokemijske restauracije iz novog zamjenskog izvornika - kombiniranog dubl negativa, u korektnom je stanju, samo povremeno se pojavljuju manje, sitne ogrebotine. Nakon kontrolnog pregleda 01. 02. 2016. g., tehnička ocjena kopije je -1.
Tonska kopija filma (br. 4.929 a D) na Kodak crno-bijeloj i kolor poliesterskoj filmskoj vrpci ukupne dužine 2.706 metara, sastoji se od 5 rola 35 mm. Korekciona kopija starosti 14 g., izrađena postupkom fotokemijske restauracije iz novog zamjenskog izvornika - kombiniranog dubl negativa, u korektnom je stanju i nema značajnijih oštećenja. Nakon kontrolnog pregleda 02. 02. 2016.g., tehnička ocjena kopije je 0+.
Ton negativ je crno-bijela filmska vrpca s optičkim zvučnim zapisom prenesenim s
magnetne vrpce na koju je izvorno sniman ton. Služi za daljnju izradu kopija i zamjenskih izvornika.
Prethodni postupci zaštite i restauracije
Proces zaštite i restauracije filma započet je 20. rujna 2002. g. izradom inter negativa 35 mm i 26. rujna 2002. g. ton-negativa za 11. rolu, postupkom mokrog kopiranja, iz stare, jako eksploatirane tonske kopije, s vidljivim oštećenjima na emulziji i podlozi. Nakon opisane rekonstrukcije, čime je kompletiran izvornik, izrađene su 03. listopada 2002. g. postupkom mokrog kopiranja u Laboratoriju Jadran filma, dvije tonske kopije 35mm: nulta (br. 4.929 D) i korekciona (br. 4.929 a D), te zamjenski izvorni materijal: kombinirani dubl pozitiv (br. 5.362 IM) na Kodak poliesterskoj duplication positive filmskoj vrpci u boji.
Novim očitanjem svjetla i pod denzitometrijskom kontrolom, iz novog kombiniranog dubl pozitiva, izrađen je 30. listopada 2012. godine postupkom mokrog kopiranja novi zamjenski izvornik – kombinirani dubl negativ (br. 5.362 IM) na Kodak poliesterskoj crno-bijeloj filmskoj vrpci, a za 11. rolu inter negativ na Eastman kolor poliesterskoj filmskoj vrpci. Usprkos mokrom kopiranju u laboratorijskom postupku, dio mehaničkih oštećenja s prethodnih generacija izvornika prenesen je i na inter negativ i na novo izrađene tonske kopije – ostale su ukopirane bijele točkice, mrlje i drugi nedostaci, koje je moguće ukloniti isključivo digitalnim postupkom restauracije.
Kombinirani dubl negativ, inter negativ, kombinirani dubl pozitiv i inter pozitiv su
zamjenski izvorni materijali izrađeni iz originala slikovnog i zvučnog zapisa, a služi za
izradu tonskih kopija za distribuciju, u svrhu zaštite izvornika od prekomjerne eksploatacije.
Predviđeni postupci zaštite i restauracije u sklopu ovog programa
Kako bi se postupak zaštite i restauracije navedenog naslova proveo na najkvalitetniji mogući način i u skladu s propisanim standardima filmske arhivistike, ali i prikazivanja u digitalnim kinima i na ostalim platformama, potrebno ga je obaviti pomoću računalnih sustava i programa u slijedećim fazama :
a) Digitalizacija slikovnog zapisa
Iako je original negativ svakog filma materijal koji u sebi sadrži najviše informacija o slici, ovaj je star skoro 50 g., s dosta mehaničkih oštećenja, pa prilikom manipulacije, unatoč saniranim oštećenjima postoji opasnost od njegovog daljnjeg uništavanja. Zbog toga za izvođenje restauracije digitalnim postupkom, ukoliko se original negativ (br. 1.603 IM), za role 1 – 10 i inter negativ (za 11. rolu) pokaže neadekvatnim, preporučamo korištenje kombiniranog dubl negativa (br. 5362 IM) izrađenog fotokemijskim postupkom restauracije, koji nema značajnijih mehaničkih oštećenja i fotografski je u prihvatljivom stanju. Kako bi se utvrdila kvaliteta skena i donijela konačna odluka potrebno je probno digitalizirati po 1 rolu od svakog navedenog materijala.
b) Digitalizacija tonskog zapisa
Za restauraciju tona preporučamo koristiti novu (korekcionu) tonsku kopiju (br. 4.929 a D), izrađenu restauracijom fotokemijskim postupkom 2002. g. Konačna odluka donijet će se nakon izrade proba.
c) Restauracija filmskog materijala digitalnim postupkom
podrazumijeva sve potrebne faze posla, navedene u tehničkoj specifikaciji, te ponudbenom troškovniku koji čine sastavni dio dokumentacije o provođenju realizacije projekta zaštite i restauracije dugometražnog igranog filma Nedjelja iz 1969. g.
Tijekom svih navedenih faza posla provodit će se neposredni i kontinuirani nadzor nad izvršenjem poslova od strane ovlaštene osobe Hrvatskog državnog arhiva - pročelnika Hrvatskog filmskog arhiva (Hrvatske kinoteke) Dinka Majcena, načelnice Odsjeka za zaštitu i restauraciju filmskog gradiva Carmen Lhotka te autora filma – redatelja Lordana Zafranovića i/ili direktora fotografije Predraga Popovića.
Elaborat je napravljen, izvođači radova su izabrani i restauracija digitalnim postupkom može početi ……
Digitalizirani su svi dostupni materijali, nakon izrade proba odabrani su oni najkvalitetniji iz kojih će se izvući maksimalna količina informacija koja osigurava izradu nove, digitalne verzije filma u obliku najsličnijem mogućem originalnoj verziji iz 1969. g.
Prošlo je mjesec i pol marljivog rada na restauraciji filma i došlo je vrijeme za prvu kontrolnu projekciju. Izvještaj o postupcima i trenutnom stanju materijala slijedi u nastavku.
Prva kontrolna projekcija održana je 1. lipnja 2016. g., u studiju Vizije S. F. T., Nova ves 45, u Zagrebu, nazočili su joj su joj, od strane izvoditelja radova: Tomislav Vujnović, Robert Vidić i Iva Livajić (Vizije S. F. T.) te Gordan Antić (studio Pinknoiz), a od strane naručitelja: Marija Ratković Vidaković i Diana Nenadić iz HFS-a te kao voditelji Projekta zaštite i restauracije od strane HDA - Carmen Lhotka, načelnica Odsjeka za zaštitu i restauraciju filmskog gradiva i Vjeran Pavlinić, stručni suradnik - specijalist za filmsku montažu.
Tijekom projekcije koja je započela u 12:00, a završila u 17:00 sati pregledani su rezultati prve faze digitalne restauracije filma Nedjelja (1969) redatelja Lordana Zafranovića.
Dosad su obavljeni sljedeći postupci: filmski materijal odabran za restauraciju je digitaliziran (skeniran), te potom unutar računalnog programa očišćen od nečistoća i ogrebotina, slika je stabilizirana tamo gdje je bilo potrebno i uklonjen je šum (de-noise i de-flicker). Napravljeno je i primarno izjednačavanje kontrasta. Također je obavljen i niz postupaka na restauraciji zvučnog zapisa.
Za digitalizaciju slikovnog zapisa korišten je zamjenski izvorni materijal: kombinirani dubl negativ + inter negativ filma (br. 5362 IM), izrađen 2002. g. u sklopu programa
Zaštite i restauracije filmskog gradiva fotokemijskim postupkom na poliesterskoj filmskoj vrpci – 11 rola ukupne dužine 2.703 metra. S obzirom da original negativ ima 10 (crno-bijelih) rola, jedanaesta je kopirana iz stare tonske kopije na filmskoj vrpci u boji, pa se ova emulzija sastoji od crno-bijelog i kolor materijala (10+1). Materijal nije korišten i nema mehaničkih
oštećenja, no vidljiva su bila sitna oštećenja (ogrebotine, mrlje, prašina) s prethodnih generacija izvornika prenesena na njega u kopiranju.
Za restauraciju tona (digitaliziranog u isto vrijeme) korištena je tonska kopija (br. 4929 D) izrađena restauracijom fotokemijskim postupkom 2002. g.
Restaurator slike Tomislav Vujnović je kao glavni izazov u restauraciji ovog filma istaknuo svjetlosnu neujednačenost slike, kako od scene do scene, tako ponekad i unutar jednog kontinuiranog kadra. Film je sniman na gerilski način, kamerom iz ruke, korištenjem postojeće dnevne rasvjete (sunčani dan), bez dosvjetljavanja pojedinih situacija umjetnom rasvjetom (rasvjetnim tijelima). Takav način snimanja vodi do velikih razlika unutar istog kadra - jedan njegov dio je preosvjetljen, spaljen, a drugi mračan, podeksponiran. Moguća su dva pristupa obradi slike takvog materijala – jedan teži za tim da se iz slike izvuče maksimum detalja, pri čemu se neminovno dobiva sivkasti, maglovit izgled filma, dok drugi pristup ide ka većem kontrastu, gdje se dio detalja gubi u zasićenim crnim i bijelim površinama, ali slika dobiva na dramatičnosti i atraktivnosti. U razgovoru s Naručiteljima odlučeno je da se primijeni upravo ovaj potonji pristup, pri čemu je kao referenca korištena filmska kopija dobivena fotokemijskom restauracijom 2002. g. (br. 4929 D). U drugoj fazi restauracije svakako će biti nužno prisustvo autora – redatelja Lordana Zafranovića i/ili direktora fotografije Predraga Popovića, kako bi pojasnili svoje ideje o čitanju svjetla iz vremena nastanka filma. Iznimno je važna ova suradnja djelatnika Hrvatskog filmskog arhiva (Hrvatske kinoteke) s autorima filma koji su ujedno i supervizori restauracije, kako bi se postigla maksimalna moguća autentičnost tj. sličnost restauriranog materijala onom iz vremena nastajanja filma.
Restaurator zvuka Gordan Antić bio je zadovoljan kvalitetom svjetlosnog zvučnog zapisa s tonske kopije, zvučna slika nije bila previše stisnuta, komprimirana, a uspio je ukloniti i pojedina iskrivljenja zvuka. Teži zadatak pri restauraciji zvuka predstavljalo je uspostavljanje sinkroniteta dijaloga sa slikom. Cijeli film je, u skladu s načinom rada tadašnjeg vremena, ozvučen naknadno, u nachu. Pritom su dijalozi koje su glumci izgovarali na setu i u tonskom studiju često neusklađeni ili čak potpuno različiti. To je pogotovo uočljivo u pojedinim montažno agresivnijim scenama, punim kratkih kadrova, u kojima je gotovo nemoguće procijeniti što koji glumac govori u kojem trenutku. Rješavanju zaostalih problema sinkroniteta restaurator zvuka pristupa nakon ove kontrolne projekcije i konzultacije s Naručiteljima oko poštovanja integriteta djela prilikom uklanjanja pojedinih asinkroniteta zvuka i slike.
Za vrijeme pregleda filma bilježene su nepravilnosti zamijećene u restauraciji slike i tona, dio korekcija izveden je na licu mjesta, u hodu, dok će ostatak biti ispravljen u narednom razdoblju.
Uslijedilo je mjesec dana rada na otklanjanju evidentiranih nedostataka i vrijeme je za slijeću kontrolnu projekciju.
Druga kontrolna projekcija održana je 5. srpnja 2016. g., u studiju Vizije S. F. T., Nova Ves 45, u Zagrebu, a nazočili su joj od strane izvoditelja radova: Tomislav Vujnović i Robert Vidić (Vizije S. F. T.), od strane naručitelja: Diana Nenadić i Stipe Radić iz HFS-a te kao voditelji Projekta zaštite i restauracije od strane HDA - Carmen Lhotka, načelnica Odsjeka za zaštitu i restauraciju filmskog gradiva i Vjeran Pavlinić, stručni suradnik - specijalist za filmsku montažu. U funkciji posebnog savjetnika/supervizora digitalne restauracije bio je nazočan i sam redatelj filma - Lordan Zafranović.
Tijekom projekcije koja je započela u 11, a završila u 16 sati pregledani su rezultati druge faze digitalne restauracije filma Nedjelja (1969) redatelja Lordana Zafranovića.
Nakon što je u prethodnim fazama restauracije slika digitalno očišćena od mehaničkih oštećenja, bilo je važno definirati konačan fotografski izgled restauriranog filma, maksimalno vjeran zamislima autora iz vremena njegova nastanka. Prije početka projekcije redatelj je objasnio svoju ondašnju viziju izgleda filma (začinjenu brojnim anegdotama i nepoznatim detaljima sa snimanja), da bi se, zatim, pristupilo korigiranju kontrasta na svakoj pojedinoj sceni, u skladu s njegovim naputcima. Naglasak je stavljen na visoki kontrast slike, s vrlo zasićenim, dramatičnim, crnim i bijelim površinama (na štetu detalja, koji bi bili vidljiviji u sivkastom, flach očitanju svjetla). Većina ovih korekcija izvedeno je na licu mjesta, u hodu.
Tonska kopija je filmska (pozitiv) kopija namijenjene prikazivanju u kinima. Tonske kopije mogu biti crno-bijele, u boji, obojene ili miješane.
Izvještaj po filmskim rolama
U prvoj roli definirana je težnja ka tvrđoj, kontrastnijoj slici već u prvoj sekvenci koja predstavlja rano jutro – buđenje grada Splita, u kojoj duge sjene i jake zrake jutarnjeg sunca grade gotovo slikarsku, chiaro-scuro dinamiku slike. Posebno je to vidljivo u kadrovima u kojima jedna takva sunčeva zraka budi pijanca koji spava na Peristilu, pa su opisani kadrovi poslužili kao referenca za ostatak role. U kadru broj 77 primijećen je jedan tamniji kvadrat, vjerojatno nastao kao pogreška u laboratorijskoj obradi - zaostali tehnički nedostatak koji će biti eliminiran u posljednjoj fazi restauracije.
U drugoj roli posvijetljen je total Peristila i kadrovi oko njega, uz gubitak detalja, ali i pojačani dojam vreline sunca koje je počelo pržiti grad. U kadrovima djevojke na vrhu zvonika crkve Sv. Duje pojačani su kontrasti, kako bi sunčeve zrake koje prodiru u zvonik dobile na intenzitetu. U sekvenci u kojoj se protagonisti filma nalaze u prvom planu u mračnom interijeru krčme, dok se iza njih na osunčanom Peristilu odvija radnja drugog plana (fotografski vrlo zahtjevna situacija) slika je zatamnjena, pri čemu je drugi plan dobio na prepoznatljivosti.
Na početku treće role, u nastavku spomenute sekvence, nastavljeno je s principom tamnjenja kadrova iz interijera, pri čemu je mračna atmosfera u krčmi postala još mračnija, a neugodna događanja na Peristilu vidljivija. Nakon što se radnja posve premjesti u eksterijer, krupni planovi protagonista i promatrača su posvijetljeni, kako bi bili u slikovnom kontinuitetu s totalom s kojim je scena počela. Na početku sekvence podnaslovljene Igra zatamnjen je kadar u kojem se kamera diže od tla prema krovu kuće na čijim zidovima sjede glavni likovi, kako zadnji dio kadra ne bi ostao preeksponiran.
U četvrtoj roli pojačani su kontrasti u eksterijernoj sceni u kojoj se protagonisti kreću ulicama grada. U interijernoj sekvenci Mora, u kojoj se protagonisti zatječu na karminama punim osebujnih likova, također su pojačani kontrasti te je slika dodatno zatamnjena. Na taj način pojačan je dojam volumena prostora, a bijela košulja Antuna Nalisa (lik Imbecila) dodatno se ističe u kaotičnim zbivanjima. U kadrovima br. 10 i 11 biti će potrebno izvršiti stabilizaciju slike i ukloniti disanje oštrine, vjerojatno nastalo prilikom skeniranja filmskog materijala.
U petoj roli u tamnijem i kontrastnijem tonu do kraja je izvožena sekvenca s Antunom Nalisom, dok su eksterijerni totali Peristila i Pjace nakon nje posvijetljeni, uz blago pojačane crnine koje definiraju tijela prolaznika.
U šestoj roli blago su pojačani kontrasti u eksterijernoj sceni ispred zgrade Relje Bašića, dok je interijer njegovog stana ostao u visokom ključu, na udaru zraka sunca koje prodiru kroz prozor.
U sedmoj roli smanjena je svjetlina u sceni u kojoj dvojica protagonista stoje pored prozora i razgovaraju, kako bi širi plan bio ujednačen s krupnima te kako svjetlo koje dolazi s prozora ne bi spalilo sliku. U sceni seksa Relje Bašića s ljubavnicom, blago su pojačani kontrasti, kao i u sceni koja je slijedi (ručak s prijateljima).
U osmoj roli blago su pojačani kontrasti u nastavku scene ručka. U kadrovima u kojima prijatelji odnose pijanog Relju na spavanje primijećene su zaostale nečistoće u donjem i lijevom dijelu kadra, kao i kratka pojava digitalnog šuma na tapiseriji na zidu kuhinje. Situacija s Ivanom i Marijom u podrumu osjetno je zatamnjena, uz dizanje kontrasta.
U devetoj roli blago su pojačani kontrasti u sceni ispred garaže. Kadrovi protagonista na rivi nisu mijenjani u odnosu na prvu ruku kolor korekcije, dok su u sceni ulaska protagonista u autobus pojačani kontrasti.
U desetoj roli pojačani su kontrasti u sekvenci vožnje ulicama grada - kako u detaljima u interijeru autobusa, tako i u širokim, eksterijernim kadrovima.
U jedanaestoj roli, kopiranoj u crvenom tonu, slika je zatamnjena, čime je i crveni preljev postao tamniji i dramatičniji, u skladu s težnjama autora u vrijeme izvorne laboratorijske obrade filma.
Po završetku termina dogovorena je posljednja kontrolna projekcija krajem kolovoza uz nazočnost autora – redatelja Lordana Zafranovića i snimatelja Predraga Popovića, na kojoj će usporedno biti prikazane najkvalitetnija postojeća 35 mm filmska kopija i restaurirana digitalna kopija filma, u dvorani kina Tuškanac, u kontinuitetu - bez pauza među rolama i s finalnom restauracijom zvučnog zapisa.
Za kraj
Ako vam ovo izgleda komplicirano i dugotrajno i mukotrpno – potpuno ste u pravu. Ako vam ovo sliči filigranskom radu – opet ste u pravu. Ali nema boljeg osjećaja od trenutka kad shvatite da ste spasili vrijedan dio audiovizualne baštine, da ste sačuvali komadić vlastite povijesti, dokument nekog prošlog vremena i vratili ga u život, približili ga današnjoj publici, otrgnuli ga od zaborava.
Zato hvala svim kolegama iz Hrvatske kinoteke, tehničarima, montažerima, filmolozima, koji već 37 godina svakodnevno marljivo rade, s jednakom pažnjom čuvajući i obnavljajući svaki fotogram nagrađivanog umjetničkog audiovizualnog djela, nekog obiteljskog filma ili pojedinačnih, ponekad nepovezanih kadrova koji dokumentiraju određeni događaj, ličnost, mjesto ili vrijeme.
Posebna hvala svim suradnicima na restauraciji Nedjelje, bez kojih ne bi bilo ni elaborata, ni izvještaja, a niti obnovljene verzije filma, dostupne na različitim elektroničkim medijima i platformama.
Nadam se da će i ona ista javnost s početka ovog teksta, s vremenom pokazati više zanimanja za očuvanje vlastite prošlosti, sadašnjosti i budućnosti snimljene filmskom kamerom.
U tekstu su korišteni podaci iz izvještaja Vjerana Pavlinića, stručnog suradnika - specijalista za filmsku montažu, arhivskih tehničarki Hrvatske kinoteke Katice Živković i Ivane Lehpamer te dostupni podaci iz baze HDA - Hrvatskog filmskog arhiva i s internetskih stranica.