Potkraj svibnja na festivalskoj karti ne samo Hrvatske nego cijele mediteranske regije ucrtat će se potpuno novi događaj – Splitski mediteranski filmski festival, koji počinje 27. svibnja a završava 31. svibnja. Tim će činom Hrvatska dobiti trideset i neki po redu filmski festival – golem broj s obzirom na količinu publike i broj stanovnika Lijepe naše. S time se naravno ne slaže direktor najnovijeg hrvatskog festivala, Alen Munitić, koji argumentira: »Dosta ljudi posljednjih godina komentira kako festivali niču kao 'gljive poslije kiše'. Ja mislim da je to jako pozitivna stvar. Naime filmovi se snimaju da bi ih publika vidjela, cilj svih nas koji radimo ovaj posao jest da približimo neki drukčiji film publici i da pokažemo da ono što donese Hollywood nije jedino što postoji. Festivali su brojni, različiti konceptom, ali svi su pronašli svoje mjesto pod suncem i stekli publiku. To što postoji publika ono je zbog čega svi mi radimo ovaj posao.«
 |
| Na rubu raja Fatiha Akina |
Jednako tako, nije zanemariva ni činjenica da je to drugi po redu splitski festival – iako konceptualno različiti, sasvim je realno stanovito preklapanje u programu Splitskog filmskog festivala i novorođenčeta s mediteranskom ‘robicom’. »Spliski filmski festival ne doživljavamo kao konkurenciju. To je respektabilni međunarodni festival koji je prvenstveno orijentiran na eksperimentalni film i video te na nove medije. Mi smo pak više orijentirani na igrane filmove, u budućnosti i dokumentarce koji ne spadaju u taj žanr. Fokusirali smo se na Mediteran i sasvim drugu priču. Smatramo da na taj način oba festivala samo pridonose boljitku splitske filmske ponude. Pogotovo kad pogledamo koliko je festivala različitog tipa u Zagrebu», nastavlja Munitić.
 |
| Orfanato, J.A. Bayone |
Oko Splitskog mediteranskog filmskog festivala okupila se vrlo mlada ekipa, koja je dosad volontirala ili radila po ostalim renomiranim hrvatskim festivalima, upravo kako bi stekla iskustva u organizaciji vlastitog. Ideja festivala stara je nepune dvije godine. »Kada smo prije dvije godine započeli pripreme festivala, kaže Munitići, nismo ni sanjali da ćemo, na kraju, zaista doći do realizacije. S malo treme, ali mnogo ponosa zbog svega što smo pripremili, spremni smo baciti udicu u nadi da ćemo položiti ispit i napraviti festival kakav smo i zamislili i koji će, uz pomoć vas publike, uvrstiti Split na mapu filmskih metropola, pogotovo onih na Mediteranu«.
 |
| Nije kraj Vinka Brešana |
U glavnom programu nalazi jedanaest filmova s cijeloga Sredozemlja: Karamel, francusko-libanonska prilično nesvakidašnja romantična komedija, premijerno prikazana lani u Cannesu; Na rubu raja, tursko-njemačka meditativna priča već nagrađivana redatelj Fatiha Akina; Odjednom, prošle zime, angažirani talijanski dokumentarac o položaju seksualnih manjina i duboko ukorijenjenoj homofobnosti talijanskog društva; francuski Oduvijek sam želio biti gangster, zabavna crno-bijela komedija u Jarmushevu stilu, inače dobitnik nagrade za najbolji scenarij u izvanameričkoj konkurenciji Sundancea; također francuski Pariz, volim te, šarmantni antologijski film s osamnaest ljubavnih priča koje nastaju pod pariškim nebom, što su ga režirala čak 22 para različitih ruku; Pripovijest 52, grčki psihološki triler, debitantski rad; Sirotište, španjolski film snimljen u maniri starih holivudskih horora iz sedamdesetih, koji je pobijedio na dodjeli španjolske Goye; Skafander i leptir, francuska priča o deprivaciji ljudskog tijela i neuništivosti duha s kojom je redatelj Jullian Schnabel osvojio nagradu za režiju na prošlogodišnjem Cannesu, a bio je i nominiran za Oscara u istoj kategoriji; Zrno i riba, intimni portret obiteljskih odnosa koji nam stiže iz Francuske, Žuta kuća alžirsko francuska priča o berberskoj obitelji ovjenčana nagradom ekumenskog žirija s posljednjega Locarna; i kao posljednji, ali svakako ne manje važan, najnoviji je film Vinka Brešana Nije kraj, crnohumorna priča koja će pretpremijeru imati upravo u Splitu.